Sladoledni rekordi

Kornet izmislili u Americi

Osim što ima neobičnih okusa sladoleda postoje i vrlo neobični oblici sladoleda, a i neobični rekordi vezani uz sladoled. Istražujući po internetu pronašli smo podatak da aktualni Guinnessov rekord za najveći sladoled pripada Englezu, Hestonu Blumenthalu, vlasniku poznatog restorana Fat Duck. On je, kako piše portal gastronomika.hr , sladoled visok čak 4 metra i težak jednu tonu, napravio 2012. u sklopu svog TV showa “Heston’s Big Idea”. Kornet se zbog visine morao puniti s viljuškara. Prije Hestona rekord su dražala dva talijanska slastičara koji su 2011.  za Međunarodnu izložbu sladoleda u Riminiju načinili sladoled visok 2,8 metara.

Novozelanđanin Terry Morris nekoliko je godina je držao rekord u najvećim broju kuglica sladoleda, a da mu sladoled ne padne. On je 2010. uspio naslagati 26 kuglica u jedan kornet i to pred publikom u nekoj televizijskoj emisiji u Kini. (Video o Morrisovom rekordu pogledajte ispod teksta.)  No, net.hr piše da je Morrisov rekord 2013. srušio Amerikanac Ashirta Furman. On je u kornet naslagao čak 100 kuglica sladoleda. Rekord za najveću sladolednu tortu drže Kanađani. U gradu Torontu 2011. napravili su sladolednu tortu tešku 10,13 tona, dugačku 4,45 metara, široku 4,06 metara i visoku jedan metar.
Još jedan zanimljivi sladoledni rekord oboren je u izradu skulputre od sladoleda u Americi. Skulptura  je načinjena 2002.  u obliku starog jedrenjaka. Taj smo podatak također pronašli na portalu net.hr, koji piše da je za izradu skulputre potrošeno 925 kg  sladoleda od čokolade.

Moreplovac Marko Polo donio iz Kine recept za sladoled

Zanimljiva je i povijest sladoleda, a od različitih verzija priča o nastanku sladoleda izabrali smo dvije koje je za portal vitamini.hr napisao Ledov tehnolog za razvoj sladoleda Mario Stastny . On spominje da su naujčestalije priče uz povijest sladoleda vezane uz Kineze i Talijane. Navodno su Kinezi još 3000 godina prije nove ere znali kako se izrađuje sladoled.

U naše krajeve  recept za sladoled iz Kine navodno je donio naš moreplovac Marko Polo, koji je o sladoledu pisao u svom putopisu nakon što se 1292. vratio s Dalekog Istoka. Pisani izvori vezani uz vladavinu cara Nerona (37-68 godine nove ere), spominju da je taj car u posebnim jamama ljeti čuvao snijeg i led donesen s planina. U snijeg su njegovi kuhari miješali voće i med i pripremali sladoledne napitke.

Iz Italije preko Francuske recept za sladoled  proširio se i do Velike Britanije, a zabilježeno je da je britanski kralj Charles 1648. sladoled poslužio na jednoj gozbi. Recept se s kraljeva dvora proširio nakon kraljeve smrti 1649. Za planetarnu popularnost sladoleda zaslužni su Amerikanci kojima sladoled dolazi u 18. stoljeću. U Americi se sladoled najprije prodavao u malim metalnim posudicama, a početkom 20. stoljeća slučajno je nastao kornet. Bilo je to 1904., na gospodarskoj izložbi u St. Loisu, kad je prodavač Charles Menches zbog velike navale na sladoled ostao bez posudica za sladoled. Kako bi mogao nastaviti prodaju sladoleda, počeo ga je stavljati u smotuljke od hrskavih palačinki, koje je u blizini njegova štanda prodavao njegov prijatelj Ernest Hamwia, doseljenik iz Sirije.

https://www.youtube.com/watch?v=icqc97PamaY    Guinessov rekord Terrya Morrisa