Europsko natjecanje “Sigurno u prometu”
Pobijedili su Latvijici, mi smo bili s 16. , ali nismo razočarani
Ne znam jesam li bila više uzbuđena zbog svog prvog putovanja, avionom ili zbog predstojećeg natjecanja. Uglavnom let u trajanju od jedan sati i 40 minuta do Češke, gdje sam u gradiću Usti nad Labem išla na europsko natecanje “Sigurno u prometu”, brzo mi je prošao. Činilo mi se da je duže trajao onaj dio na aerodromu, čekiranje, pregled torbi, ulazak u avion, smještanje i čekanje do polijetanja. Let avionom do Praga, glavnog grada Češke, bio je tek jedan od uzbudljivih događaja u razdoblju od 22. do 25. 9. dok sam boravila u Češkoj.
Samo natjecanje između ukupno 23 ekipe, bilo je također vrlo uzbudljivo. Naša je ekipa imala najviše navijača i bili su vrlo glasni na svečanom otvaranju natjecanja, a zamijećeni su bili i stoga što su svi bili odjeveni u majice s kockicama.
Pobijedila je ekipa iz Latvije, drugi su bili Rusi, a treći domaćini, Česi. Mi smo bili dobri, ali na kraju su bodovi pokazali da smo 16. Nismo bili razočarani, imajući na umu riječi naših trenera: “Svi vi koji ste tu, svi ste pobjednici”.
Vrlo uzbudljivo bilo je i u posjetu tunelu straha. Taj smo tunel posjetili u gradiću
Litomerice posljednjeg dana našeg boravka u Češkoj. Na ulazu u tunel dočekala nas je “vještica” koja nam je samo rekla: “Ne bojte se”. No, kako je u tunelu bilo mračno, svirala je jeziva glazba, a iza svakog ugla posjetitelje je dočekivao neki mrtvac ili kostur ja sam se uplašila i s učiteljicom Sandrom Vurnek, iz tunela sam izišla vrlo brzo nakon što sam ušla. Još i sad me svaku večer strah kad se sjetim onih kostura. Draži mi je bio drugi dio izleta, dvosatna vožnja brodom po rijeci Labi, šetnja Litomericama, posjet fontanama i katedrali tog lijepog gradića sa zgradama čije su fasade u različitim bojama.
Mojih šestero kockastih
Jako mi se svidio i povratak brodom sa izleta jer smo tada imali organizirane radionice crtanja po kapama, majicama i šalicama, a s nama su na brodu bili i “gusari”. Oni su nam izrađivali različite oblike od balona i crtali nam po licima. No, na brodu je bila i druga skupina “gusara” koji su nas došli “opljačkati”. Naravno to je dio turističkog aranžmana, ali bilo je baš zanimljivo.
Uživala sam i u druženjima sa sudionicima natjecanja. Mi Hrvati, najviše smo se družili s ekipom iz Crne Gore i BIH, a svoj smo engleski uglavnom upotrebljavali u komuniciranju s recepcionarima i konobarima u hotelu.
Zbog brojnih aktivnosti imala sam malo vremena družiti se sa roditeljima i ostatkom moje pratnje, obiteljima Crnčić i Podolski. Njih šestero u Češku su stigli automobilima. Ipak jedno večer smo skupa izišli u pivnicu i svi su se htjeli slikati s nama. Naime, moja je pratnja ponovno imala popularne kockaste majice pa nam je prilazilo puno ljudi i pitalo nas što radimo Češkoj. /Helena Kralj, 7.a; foto: H.K./
