Dubrovnik film festival
Domaćini su bili izvrsni, vodili su nas i na Lokrum gdje smo se fotografirali na prijestolju iz serije “Igre prijestolja”
Slavni filmaši na filmskim festivalima šeću red carpetom, a ja sam na 5. jubilarnom Dubrovnik film festivalu (DUFF) priznanje za naš film primila na Mediterranean OLIVA Carpetu. Bilo je to baš uzbudljivo, kao što je to bio i cijeli četverodnevni boravak u Dubrovniku. Grad Dubrovnik me oduševio, a naši domaćini potrudili su se da vidimo što više od ovog krasnog grada, nekad i države koja se zvala Dubrovačka republika.
Domaćini su nam omogućili besplatnu posjetu muzejima, galerijama, čuvenim gradskim zidinama i Srđu. Posjet Srđu žičarom (obnovljenom 2010.), nakon četverominutne vožnje u narančastoj kabini doista se isplati, jer kad se dođe na vrh, na visinu od 405 metara predivan pogled na grad mami na fotografiranje. Napravili smo brojne fotografije kao i brojni turisti koji su tada s nama bili na Srđu.
Naravno brojne fotke snimljene su i na gradskim zidinama čijih smo 1940 metara djelomično prošli po kiši. No, to nije umanjilo doživljaj kretanja na 25 metara visokim zidinama koje su na nekim mjestima široke i do 6 metara. Prekrasno je bilo i na izletu na otok Lokrum. Otok je pun zečeva i paunova koji se ne boje brojnih turista. Ipak veća atrakcija od mora, paunova i zečeva na ovom je otoku bio je Benediktinski samostan. Naime, u samostanu je od lani prijestolje iz čuvene serije Igra prijestolja (Game of throns) pa smo svi hrlili fotografirati se na ogromnom filmskom prijestolju.
Najviše naših i španjolskih filmova
Šetnja Stradunom (najdužom i najširom ulicom unutar gradskih zidina) koji je gotovo stalno bio prepun turista, posebna je atrakcija. Čula sam na Stradunu brojne strane jezike, jer posjetitelji su uglavnom stranci koji su se poput nas divili Onofrijevoj česmi, Orlandovom stupu i ostalim atraktivnim sadržajima smještenim na Stradunu. Kažu da bi bio grijeh otići iz Dubrovnika, a da se ne vidi Knežev dvor. Zato smo i mi iskoristili priliku i posjetili tu prekrasnu zgradu gdje natpis na latinskom “Zaboravite privatno i brinite se za javno” podsjeća da je zgrada nekad bila sjedište vlade i stan dubrovačkih knezova. ( Dubrovnik kako sam ga ja vidjela pogledajte u kratkom Kizoa filmiću http://www.kizoa.com/Movie-Maker-Video-Editor/d74250909k1675119o1l1/upoznajte-dubrovnik-s-mihaelom )
U neposrednoj blizini Kneževa dvora smješteno je i kino Sloboda u kojem smo u 3 dana pogledali 80-tak filmova u 7 festivalskih projekcija. Kako ovaj međunarodni festival okuplja mediteranske zemlje, prvi puta sam gledala filmove naših vršnjaka iz Francuske, Slovenije, Portugala, BIH, Grčke i Španjolske. Filmova iz Španjolske bilo je najviše, a bili su uspješni i s nagradama. Španjolci su dobili jednu nagradu i jedno posebno priznanje u kategoriji igranog i dokumentarnog filma. Portugalci su svoje dvije nagrade zaslužili za animirane filmove, Slovenci za film u otvorenoj kategoriji. Po jedno posebno priznanje osvojili su Grci i BIH. Grci za dokumentarac, a BIH za igrani film.
Grand prix za Hana, Hano, Hanice
Najviše nagrada ipak je završilo u Hrvatskoj, a samo je jedna dodijeljena filmašima osnovnih škola. Dobila ju je OŠ Stjepana Kefelje za dokumentarac Korita. Srednjoškolci su dobili 4 nagrade stručnog žirija i jednu nagradu publike. Najuspješniji pojedinac bio je samostalni autor Pavle Kocanjer iz Karlovca. On je dobio dvije nagrade. Nagradu u kategoriji igranog filma za film Kad padne mrak i u kategoriji dokumentarnog za film Dezertirani . (Njegove filmove možete pogledati na poveznicama ispod teksta.) Glavna nagrada Grand prix pripala je filmašima iz zagrebačkog kluba Blank za igrani film Hano, Hano, Hanice.
Primjetila sam da se puno filmova bavilo problemima vezanim uz video igre i otuđenost od stvarnog života, no mi u Dubrovniku nismo bili otuđeni. Puno smo se družili. Ja najviše s curama iz OŠ Rudeš, a s ostalim filmašima bolje sam se upoznala na filmskom kvizu kojeg smo igrali u timovima od 5 članova.
Instalacije od fotografija iz filma
Organizatori su se jako potrudili oko svega, pa tako i oko vizualnog dojma festivala. Ulaz u kino bio je ukrašen brojnim balonima, kao i pozornica kino dvorane. Posebno mi se svidjela instalacija, načinjena iz fotografija filmova u konkurenciji, a puno truda organizatori su uložili i u klipove kojima su najavljivani filmovi. Izvrsne su bile i plesne točke na otvaranju i zatvaranju festivala. Na otvaranju smo uživali u nastupu Plesnog studija Lazareti, a na zatvaranju u nastupu mladih stepera iz Plesnog studija “Step \’n\’ jazz”.
https://www.youtube.com/watch?v=CMDbty9BA-E Poveznica za film Kad padne mrak
https://www.youtube.com/watch?v=OSjv7Waux5Q Poveznica za film Dezertirani
