Senec-Slovačka
Najbolje mi je bilo kad smo učili glumiti u “cijevima”
Osim dvadesetak minuta dok sam bio “zarobljen” u zahodu vlaka jer se potrgala brava, sve ostalo tijekom četverodnevnog boravka u Sencu (Slovačka), gdje samo boravio kao predstavnik našeg ACES projekta “I tvoj glas može biti dio rješenja”, ostati će mi u lijepom sjećanju. I oni trenuci kad smo svi “šizili” jer smo u roku od 45 minuta trebali posložiti dva plakata kojima ćemo predstaviti naš projekt, a mi smo 10 minuta prije roka tek postavili prvu polovicu prvog plakata.
Stresni, ali ipak za pamćenje bili su i trenuci kad sam s kolegicom iz Pranjana, Marijom Vesković na engleskom morao u tri minute predstaviti projekt. Bio sam ponosan kad sam kasnije na plakatu među dojmovima vidio i jedan na kojem je pisalo “nice spiking skills”. Moj engleski nije savršen, ali u Senecu sam shvatio da ga znam barem za neku osnovnu komunikaciju, pogotovo kad sam mom prijatelju Patriku pomogao kako bi mogao komunicirati s prijateljicom iz Rumunjske.
Ponosan sam bio i kad su nas pozvali na pozornicu da nam uruče nagradu, a i na svoju glumu. Naime, na završnoj ceremoniji glumio sam u dvije točke. U točki koja je prethodila nagradi za sudjelovanje učenika i točki prije nagrade za međunarodnu suradnju. Mi koji smo sudjelovali u radionici ” It’s performance time!” cijeli dan smo vježbali te nastupe sa simpatičnim voditeljicama Ninom Reisinger i Uutschi- Ute Weiß . Bila je to baš zanimljiva radionica, a najbolje mi je bilo kad smo učili kako glumiti u “cijevima”.
U Senecu je bilo još svakakvih aktivnosti na kojima smo pjevali, plesali, crtali i smišljali priče o solidarnosti. Fora je bilo što nas je za svaku aktivnost, sav potreban materijal (npr. papir, flomasteri…) “čekao” ispod naše stolice. Sjećati ću se i trenutaka kad smo bili slobodni te smo ih koristili na košarkašom igralištu, uz biljar ili stolni nogomet, na bazenu i Aqua parku. Najuzbudljivije je bilo na toboganima s kojih sam se učiteljicom Cecom, Stefanom i ostalim prijateljima spuštao u neki od bazena.
Super je bilo i u disku nakon završne ceremonije u četvrtak. Baš sam se naplesao, ali bilo mi je jako vruće jer sam jedno vrijeme na sebi imao ACES-ov kostim, ali je zato bilo lijepo čuti pohvalu od jedne učiteljice iz Slovenije da sam bio zvijezda večeri.
Boravka u Senecu sjećatu ću se i po mnoštvu djece iz raznih zemalja s kojima sam se družio. Bili su to dvije Marije, Stefan, Patrik, Daniel…. /Martin Hrg, 7.a; foto: S.L./
