Treći i četvrti dan učeničke razmjene u Srbiji
Na ovoj smo razmjeni naučili da prijateljstvo nema granica
Možete li zamisliti slijepu osobu koja sama po stadionu nosi teški sobni bicikl koji je prethodno do stadiona dovezla u taksiju, a taj je bicikl donijela samo zato jer je mislila da bi nama moglo biti dosadno dok čekamo na red za bacanje diska i kugle. Osoba takvog velikog srca je paraolimpijka Nada Vuksanović. S njom smo se imali prilike družiti u jutarnjim satima trećeg i četvrtog dana (16. i 17. 4.) naše učeničke razmjene u Srbiji. Bilo je to na stadionu u Gornjem Milanovcu, gdje nas je učila kako se bacaju disk i kugla. (Film o njoj pogledajte na poveznici ispod teksta. Film su snimili naši partneri iz Pranjana.)
To su discipline u kojima se ona dokazala na brojnim državnim, europskim i svjetskim natjecanjima. Nada nam je govorila o tome kako se nosi sa svojom sljepoćom i savjetovala nas da budemo hrabri i uporni jer ćemo samo tako ostvariti svoje snove. Osim toga stalno nas je nudila Eurokrem čokoladicama, a sama je financirala i tiskanje diploma koje nam je uručila nakon završetka sportskih aktivnosti u nedjelju. Diplome i medalje dobili smo svi – jer svi ste vi za mene pobjednici -, rekla nam je parolimpijka Vuksanović, uručujući nam diplome. Bili smo veseli kad smo ih dobili, a posebno su se veselili naši novi prijatelji, djeca s posebnim potrebama iz Gornjeg Milanovca i djeca iz Škole s domom za gluhe i nagluhe iz Kragujevca.
S njima smo se družili i na slikarskoj, kiparskoj i dvjema lutkarskim radionicama, a zajedno smo bili i na otvaranju međunarodne izložbe minijatura, po kojoj je Gornji Milanovac poznat i u svijetu. Slikarska radionica bila je organizirana u parku u samom središtu Gornjeg Milanovca, pa su nam se u oslikavanju kamenčića spontano priključila i djeca koja su prolazila kroz park. Voditeljica slikarske radionice Valentina Nađ drugi dan nas je učila kao načiniti figurice od plastelina, a Miloljub Ristanović, vodio je lutkarske radionice. Udruženim snagama uspjeli smo slijediti upute našeg voditelja, pa smo prvi dan izradili simpatične male lutkice, a drugi dan velike.
No, ipak nismo stalno nešto radili, imali smo i vrijeme za predah u parku, a u subotu smo svratili i u sportski klub gdje smo igrali pikado, biljar i stolni nogomet. Bilo nam je doista lijepo na radionicama u Gornjem Milanovcu i teško nam je palo opraštanje od novih prijatelja iz Kragujevca i Gornjeg Milanovca. Oni su s velikim veseljem sudjelovali u svim aktivnostima, a posebno ćemo zapamtiti stalno nasmijane Milicu i Nevenu, te Stefana koji je od svih nas bio najbolji u bacanju kugle i diska.
Od novih prijatelja naučili smo nešto znakovnog jezika, ali i to da nam ništa ne smije biti zapreka da ostvarimo svoje snove i da prijateljstvo nema granica. Na opraštanju od prijatelja iz Pranjana bilo je i suza. Bilo nam je doista lijepo kod njih i voljeli bismo da se ponovno nađemo na sličnoj učeničkoj razmjeni. /Mihaela Miklečić, 7.b; foto: S.L./
