Borilačke vještine
Sport ga je naučio „imati ćeš koliko se trudiš“
Ivicu, oca naše prvašice Lare Trušček, u Orehovcu uglavnom znaju kao poduzetnika u tiskarstvu. No, za poznavatelje sporta koji se na engleskom zove mixed martial artist, a kod nas ga zovu slobodna borba, on je Terror, najaktivniji MMA borac. U tim je krugovima poznat i po tome što već preko 4 godine drži rekord najkraće borbe, u kojoj mu je uspjelo protivnika Leonarda Zecchia nokautirati za samo 18 sekundi. S Truščekom, koji se za lako pamtljivi nadimak Terror odlučio jer se puno bori izvan Hrvatske, a prezime Trušček u nekim je državama ljudima teško izgovoriti, razgovarali smo o o njegovim postignućima u MMA-u i planovima vezanim uz nastavak sportske karijere.
Pojasnite nam kakav je to sport MMA ?
Kod nas u Hrvatskoj taj sport zovemo slobodna borba, a doslovan prijevod engleskog naziva – mješovite borilačke vještine – više kaže o tom sportu, jer doista to je kombinacija različitih borilačkih vještina. Ponajviše se koriste elementi boksa, hrvanja, jiu jitsua, juda i kickboksa.
Zašto ste se odlučili za MMA?
Još dok sam vježbao tjelesni na hodniku u ovoj školi, volio sam zamišljati da sam Bruce Lee. Za vrijeme srednje škole u Križevcima sam trenirao karate, poslije sam Varaždinu trenirao hrvanje. Trenirao sam i boks i sve me je to bila dobra podloga za MMA koji me kasnije privukao.
Rekli ste da se ovaj sport kombinacija nekoliko borilačkih vještina. U kojoj se od tih vještina Vi najbolje snalazite?
Mislim da mi najbolje „leži“ boks. Rekao bih da sam tu najjači.
Neki smatraju da je MMA jako grub i opasan. Možete li ga usporediti s boksom, jeli opasniji ili nije i zašto?
Izgleda grub i opasan, ali po mom mišljenju nije opasniji od nogometa. Uspoređujući boks i MMA, boks je opasniji jer u boksu ima više udaraca u glavu. Naprotiv, u MMA-u ima i puno držanja, hrvanja, zavrtanja ruke i sličnih poteza koji ne dovode do trajnijih posljedica kao što su to udarci u glavu. U MMA na udarce u glavu odnosi se nekakvih 20 posto.
Strahuje li ipak Vaša obitelj kad se borite?
Svoju suprugu upoznao sam kad sam se već borio, pa je ona na to navikla, a mama kao mama. Ona se uvijek boji i najradije bi da se ne idem boriti, iako ja svih ovih godina nisam imao nekih značajnijih ozljeda. Tome pomaže i moj boksački stil zbog čega ne dobivam puno udaraca.
Od kad ste u profesionalnim vodama i koliko ste borbi imali do sada?
Profesionalno se borim od 2008. Imam više borbi nego bilo tko u Hrvatskoj. Do sad imao 56 borbi, od čega sam 32 završio pobjedom, a 24 porazom.
Koji je Vaš najveći uspjeh?
Sad se borim unutar organizacije FFC, a prije kad sam se borio unutar WFC-a bio sam prvak u velter kategoriji i dva puta sam obranio naslov prvaka. Ustvari ga nisam nikad ni izgubio, nego se zbog nekih nesporazuma s organizatorima u toj organizaciji više nisam borio. Jako sam ponosan i na borbu iz listopada 2015. Tada sam se borio s prvakom FFC-a u lakoj kategoriji, Mađarom Viktorom Halamijem. Svog sam protivnika u toj borbi pobijedio, no titula je izostala jer za taj susret nisam imao propisanu kilažu od 70 kilograma.
Može li se živjeti od ovog sporta?
Jedan sam od plaćenijih boraca u MMA, no naše se zarade unutar FFC-a ne mogu uspoređivati sa zaradama Mirka Filipovića- Cro Copa. Kad bih živio u Zagrebu, možda bi se moglo živjeti od te zarade, ali ja puno potrošim na treninge. Naime, treniram u Zagrebu tri puta tjedno i puno me koštaju odlasci na treninge, pa se zarada istopi.
Koga osobito cijenite u ovom sportu?
Drag mi je Amerikanc Frankie Edgar jer je jedan od, kako bih ja rekao, malih koji je pobijeđivao velike. Iz istog razloga mi se sviđa i ruski borac Fedor Emelianenko.
Kažu da uz sport idu putovanja. Jeli Vama bavljenje MMA-om omogućilo putovanja?
Mislim da sam se 10 puta borio u Rusiji. Borio sam se i u Engleskoj, Nizozemskoj, Bugarskoj, Srbiji, Bosni, Sloveniji, Italiji, Austriji, pa se i u mom slučaju može reći da sport i putovanja idu zajedno.
Kakvi su Vam daljnji planovi vezani uz MMA?
Pobijedio sam prvaka u FFC-u i sad mi je želja i formalno osvojiti titulu. Zato mi je prvi cilj srediti kilažu, izazvati ga i pobijediti.
Što je najvažnije što ste naučili baveći se ovim sportom?
Naučio sam da nema nedodirljivih i da ono što uložiš to dobiješ nazad. Koliko se trudiš, toliko ćeš imati. Neće ti pomoći veze i poznanstva, u ringu se vidi koliko si radio i dobivaš onoliko koliko si uložio. / Sebastijan Orak, 6.bMarko Puškar; fotografije- privatna arhiva I.T i S.L./
