U posjetu  Hrvatskoj knjižnici za slijepe

Knjiga „Vlak u snijegu“ na brajici teška  je oko 1 kg – što je 3 puta više od knjige  tiskane klasičnim crnim tiskom

Tridesetak dekagrama, teška je knjiga „Vlak u snijegu“ s tvrdim koricama. Ista knjiga, tiskana brajicom za potrebe slijepih, teška je oko 1 kilogram. Jedan od razloga za takvu razliku u težini je manji broj znakova u retku. Naime, u redak klasičnog crnog tiska stane 70-80 znakova, a u redak pisan brajicom stane 40 znakova.

Knjige na brajici tiskaju se obično na papiru dužine 30 cm,  pa na jednu stranicu stane 26 redaka, odnosno ukupno 1040 znakova. Osim toga papir na kojem se tiskaju knjige na brajici je znatno deblji kako bi se na njemu osjetila ispupčenja, jer slijepe osobe „čitaju“ jagodicama prstiju. Dobro uvježbani „čitači“ brajice na taj način „čitaju“ jednako brzo kao i čitači očima. Sve to doznali smo prilikom posjete Hrvatskoj knjižnici za slijepe (3.12.), od Liduške Salabe, voditeljice Brajične tiskare i knjigovežnice.

Ona nam je pokazala i strojeve koje tiskaju knjige na

brajici i upoznala nas s procesom pripreme knjiga. Od Salabe i njenih kolegica u tiskari doznali smo da računala za slijepe posljednjih godina imaju i brajev redak i govornu jedinicu. Knjige na brajici zato se danas pripremaju znatno jednostavnije nego prije, ali zbog njihove nezgrapnosti i težine sve su traženije zvučne knjige, kojih knjižnica u svom fondu  ima i nešto više.

Od ove godine u ponudi i e-knjiga

– Hrvatska knjižnica za slijepe trenutno u fondu ima 3200 zvučnih knjiga i oko 2700 knjiga na brajici – rekla nam je knjižničarka Ljerka Dinjar. Ispričala nam je i da su od ove godine uveli i mogućnost posudbe e-knjige i za takav način posudbe već je prilagođeno 1200 knjiga. No, još uvijek većina knjiga do korisnika dolazi poštom, a do onih na području Zagreba i zagrebačke županije i službenim dostavnim vozilom knjižnice.

Neki članovi dolaze i osobno u knjižnicu, ali ne samo posuditi knjigu već i na večeri poezije i druga događanja u organizaciji knjižnice, koja je ove godine obilježila 50 godišnjicu od osnivanja.
U knjižnici su nam rekli i da imaju oko 2000 članova i to ne samo iz Hrvatske, već i iz inozemstva, pa tako knjige iz Zagreba putuju i u Njemačku, Čile, Izrael… Saznali smo i da članovi knjižnice osim slijepih i slabovidnih mogu biti i osobe s poteškoćama u čitanju i pisanju (tzv. disleksija i disgrafija).
Obilazeći prostor knjižnice vidjeli smo i studio u kojem se snimaju sve popularnije zvučne knjige. Knjige čitaju uglavnom kazališni glumci i spikeri.

Prilikom posjeta knjižnici, mi smo ravnateljici knjižnice Sanji Frajtag uručili zvučnu knjigu „Nulti sat“. Tu knjigu, autora Siniše Cmrka, čitali smo mi –  učenici OŠ Sveti Petar Orehovec, a zvučna knjiga je kao i posjet Hrvatskoj knjižnici za slijepe dio našeg ACES projekta „I tvoj glas može biti dio rješenja“. /Ana-Marija Nemčić, 7.b; foto: S.L./

Biblija na brajici teška 36 kilograma

Jedan svezak knjige na brajici težak je oko 1 kilogram, a prema riječima Liduške Salabe, Biblija je tiskana u 36 svezaka. Prilikom našeg obilaska  pripremali su knjigu Ranka Marinkovića Kiklop. Ona će na brajici biti izdana u 8 svezaka.

Brajica nastala 1829.

Pismo za slijepe izumio je 1829. Luis Braille. Pismo je po njemu dobilo ime Brailleovo pismo, a kod nas se udomaćio izraz brajica. To se pismo bazira na skupinama od 6 točaka – po tri u dva okomita reda. Neke od točaka u skupini na debljem se papiru ispupče pa je tako za svako slovo stvoren poseban znak, odnosno raspored istaknutih točaka. Njih slijepi „čitaju“ pipajući kažiprstom desne ruke s lijeva na desno. /Izvor – web stranica Hrvatske knjižnice za slijepe/