Glazbeno putovanje
NAŠOJ ŠKOLI PLJESKALO SE U LISINSKOM
Uzbudljivo je bilo i u staklenom liftu nove zgrade Muzičke akademije čije je uređenje koštalo oko 210 milijuna kuna
Među školama koje je Dražen Sirišćević, ravnatelj Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog (10.4.), pozdravio s pozornice bila je i naša škola. Zaradili smo buran pljesak kao i sve škole koje su tog dana posjetile zabavno obrazovni program “Od operete do rock-opere (100% hrvatsko)”. Taj su program KD Lisinski i njegovi partneri organizirali u sklopu Tjedna glazbe za mlade.
Sedamdesetak minuta provedenih u KD Lisinski prošlo je kao u trenu uz izvedbe songova iz mjuzikla i opera. Najviše smo pljeskali nakon “Ave Marije”, songa iz rock opere “Gubec Beg”, koju je otpjevala poznata pjevačica Vanda Winter. Oduševio nas je i Vid Balog sa skladbom „Cinkete, cankete“ iz mjuzikla „Dundo Maroje“ te vrckava Mila Elegović, kojoj se stalno podizala haljina dok je pjevala song iz mjuzikla “Tko pjeva zlo, ne misli”. Kroz program je vodio ravnatelj Sirišćević, objašnjavajući nam između pojedinih songova što su to razlike i sličnosti između mjuzikla, opere i rock opere.
Pogled “puca” iz staklenog dizala Muzičke akademije
Kroz staklenu površinu dizala pogled “puca” na zgradu Hrvatskog narodnog kazališta. S lijeva se vidi zgrada Pravnog fakulteta, a malo dalje pruža se Masarykova ulica koju smo nedavno često viđali u seriji “Crno-bijeli” svijet. Prekrasan pogled, o kojem vam pišem, može se doživjeti iz staklenog dizala nove zgrade Muzičke akademije.
Nju smo, mi četvrtaši, petaši, šestaši, sedmaši i osmaši (bilo nas je 32) u pratnji učiteljica Ivane Šiković i Silvije Ognjan-Podolski posjetili nakon KD Vatroslava Lisinskog. Šteta je što se dizalom nismo mogli i provoziti jer je učiteljice bilo strah da nekom ne bude muka. No, već i kratki boravak u dizalu i fotografiranje bio je za nas uzbudljivi događaj jer dosad nitko od nas nije bio u takvom dizalu.
Uz dizalo oduševila nas je i cijela zgrada Muzičke akademije u koju su studenti glazbe, njih oko 550, uselili prošle godine. Ispričala nam je to Rosanda Bonačić, profesorica koja nas je provela po zgradi Akademije, čije je uređenje koštalo oko 210 milijuna kuna. Šetajući zgradom posjetili smo i neke od učionica koje su izvrsno zvučno izolirane, pa studentima ne smetaju zvukovi tramvaja i automobila, ali ni zvukovi svirke ne čuju se izvan učionice. Posjetili smo i knjižnicu gdje su smještene brojne knjige o glazbi i notni zapisi skladbi po kojima sviraju studenti, a vidjeli smo i još nedovršenu koncertnu dvoranu.
Imali smo prilike sjediti u udobnim foteljama postavljenim po hodnicima Akademije. Umorne noge odmorili smo i u foteljama zbornice u kojima obično sjede profesori, a onda smo svoje nožice opet protegnuli na jezeru Bundek i u šetnji po Trgu bana Josipa Jelačića. /Mihaela Miklečić, 6. b; fotografije M.M./
Križevčanin Štriga potaknuo Lisinskog da sklada prvu operu
Koncerta dvorana Vatroslava Lisinskog dobila je ime po skladatelju prve hrvatske opere „Ljubav i zloba“. Ta je opera prvi puta izvedena 28. ožujka 1846. Zanimljivo je da je na pisanje te opere Lisinskog potaknuo naš Križevčanin Albert Štriga, po kojem je ime dobila križevačka glazbena škola.
Opera “Ljubav i zloba” vezana i uz obližnju Gornju Rijeku jer je glavnu ulogu Ljubice na praizvedbi, i na još 4 reprize te godine, pjevala grofica Sidonija Rubido Erdödy.
