Terenska šestaša
BOJALI SE ZLIH SILA, PA SPAVALI ZGRČENI U MALIM KREVETIMA
U jednom smo danu posjetili 3 muzeja, kazalište, dvorac Trakošćan i kino
Kreveti u dvorcu Trakošćan mali su zašto što su se stanovnici dvorca bojali spavati ispruženi jer su se bojali zlih sila, i smatrali su da će im se dogoditi nešto loše ukoliko budu spavali ispruženi. Tu nam je legendu, vezanu uz doista začuđujuće male krevete u dvorcu, ispričao vodič Martin Gustinčić, za vrijeme našeg izleta (27.3.), tijekom kojeg smo posjetili Varaždin, Trakošćan i Krapinu.
Duga vožnja do Trakošćana isplatila se ne samo zbog razgledavanja prekrasnog dvorca, nego i zbog zanimljivih priča našeg vodiča. Od brojnih detalja koje nam je ispričao vezano uz dvorac sagrađen krajem 13. stoljeća, zapamtila sam još i pričicu vezanu uz potpise na slikama. Naime, na nekim slikama izloženim u dvorcu nema potpisa slikara, ali su slikari zato na portretima znali nacrtati životinju, npr. psa i tu bi pseću glavu naslikali poput svoje glave.
Nacrti varaždinskog kazališta poslani u Atenu
Vezano uz slike, dojmila me se i priča, kako su vlasnici dvorca bili jako škrti, pa su, obzirom da su u to doba djeca puno umirala, na portretima djece, samo „pobrisali“ glavu umrlog djeteta i nacrtali glavu novorođenog djeteta. U dvorcu smo saznali i da je dvorac više puta proširivan i dograđivan, a najduže je u u njemu živjela plemićka obitelj Drašković. Nasljednici te obitelji i danas žive u Njemačkoj, ali nikad nisu zatražili povrat dvoraca.
U Krapini smo posjetili muzej Ljudevita Gaja, književnika poznatog po pjesmi „Još Hrvatska ni propala“ . Doznali smo da je on bio i političar i novinar i da je tokom 19. stoljeća imao vrlo značajnu ulogu u hrvatskom narodnom preporodu. Vrlo zanimljivo bilo je i u posjeti Muzeju krapinskih neandertalaca, no kako je dosta učenika već bilo u tom muzeju, radije ću izvijestiti o onom što me se još dojmilo za posjeta Varaždinu gdje smo posjetili i Gradski muzej te Hrvatsko narodno kazalište.
To je kazalište izgrađeno 1837. po nacrtima čuvenog bečkog arhitekta Hermana Helmera. No, prilikom dostavljanja nacrta u Varaždin došlo je do zabune pa su u Varaždin slučajno poslani nacrti za kazalište u Ateni (glavni grad Grčke), koje se također gradilo u to doba. U varaždinskom kazalištu bila sam i prije, ali sad kad sam ga imala priliku vidjeti prazno, bez publike, učinilo mi se nekako većim, a najviše me se dojmila pozornica koja se za potrebe predstave može podići i spustiti.
Mrava više nego ljudi
U Gradskom muzeju posjetili smo odjel posvećen kukcima. Taj se odjel zove Entomološki odjel, a u njemu je izloženo oko 50.000 primjeraka kukaca, sakupljenih na području Varaždina i okolice od 1903. godine. Meni su se najviše svidjeli leptiri koji svijetle u mraku. Najružniji su mi bili žohari, a začudio me podatak da na svijetu ima više kilograma mrava nego je ukupan broj kilograma svih ljudi./Mihaela Miklečić, 6. b; fotografije M.M. i preuzeto s interneta/
Gledali smo i Koka
Uz tri muzeja, posjet dvorcu Trakošćan i obilazak kazališta u naš jednodevni izlet „zgurali“ smo još i posjet kinu, gdje smo gledali film Koko 3: „ Ljubavi ili smrt“ te ručak u Mc Donald’s-u.
Na ovaj izlet išla su sva tri šesta razreda, a pratili su nas razrednici: Darko Višak, Darko Kožar, Ivana Šiković i učiteljica prirode Tanja Maltar-Okun. Kliknite na poveznicu ispod teksta i priuštite si virtualnu šetnju dvorcem Trakošćan.
