Riječ psihologa

Kad savjetujemo roditelje raspitujemo se i što  je djetetu pruženo kao alternativa internetu

Naši roditelji često nam prigovaraju zbog toga što smo puno vremena na internetu. Kako bi doznali što o povezanosti interneta i mladih misle stručnjaci, posjetili smo Hrabri telefon i razgovarali s psihologinjom Ellom Selak Bagarić, asistenticom voditelja projekta. Volonteri  Hrabrog  telefona  savjetuju roditelje, djecu, učitelje i sve druge zainteresirane o ovim, ali i brojnim drugim problemima vezanim uz djecu. Svakim radnim danom djeca mogu zvati od 9 do 20 sati na broj 116-111.

Roditelji mogu zvati na broj 0800-0800. Linija je anonimna i oni kojima su potrebni savjeti, mogu im se obratiti s punim povjerenjem kad ih nešto muči. Savjetovat će ih educirani savjetnici, studenti završnih godina psihologije, socijalnog rada ili edukacijsko-rehabilitacijsko fakulteta.

Recite nam svoje Vaše mišljenje o internetu, može li on postati problem za djecu?
Internet je vrlo pozitivna „stvar“ i u današnje je vrijeme neminovno sastavni dio naših života. Sve možemo izguglati, besplatno razgovarati, omogućava nam druženje…, ali kad on postane nečije jedino igralište, jedina aktivnost tada je internet opasan. Mislim da moramo naučiti imati svoj online život i koristit internet kao instrument, ali isto tako ne treba izgubiti naviku da odemo u kino i prošetati. Uvijek roditeljima napominjem da je prekomjerno korištenje interneta simptom, a uzrok je obično neka nezadovoljena potreba.

Na kakve točno potrebe mislite?
Na primjer osjećaj usamljenosti. Dijete ima potrebu da bude prihvaćeno, da se druži i s nekim komunicira, ukoliko to manje čini u stvarnom svijetu sklonije je virutalnom. Takvu djecu privlači i anonimnost virtualne komunikacije.

Neki misle ako nitko ne zna tko smo,  možemo svašta činiti bez posljedica i nisu svjesni da se ipak sve može saznati. Kad nas zovu zabrinuti roditelji i žale se da im djeca previše vremena provode na internetu, volonteri Hrabrog telefona roditelje pitaju i što je djetetu ponuđeno kao alternativa, jer nije za očekivati da će dijete sjediti i ništa ne raditi.

Roditelji često misle neka je on kod kuće, tu je sigurno ne moram se birnuti oko prijevoza. Znam s kim je. No,  kad ga pustite da je u kući na internetu otvarate vrata problemima od pedofilije na dalje, ukoliko  niste postavili pravila. Kad dijete pošaljete da se igra na ulicu, to je ograničeni prostor za probleme koji se mogu dogoditi, ali kad dijete pustite na internet bez alata tj. bez uputa i podrške te znanja kako se zaštititi ono je izloženo pedofiliji, pornografiji i raznim drugim nepoželjnim utjecajima.

Što je pokazalo istraživanje Hrabrog telefona u vezi postavljanja pravila boravka na internetu djeci od strane roditelja?
Nažalost naše je istraživanje ukazalo na problem. Naime, čak 78 posto obitelji svojoj djeci ne postavlja  nikakva pravala o korištenju Facebooka i interneta.

Što još savjetujete roditeljima kad se žale zbog problem prekomjernog korištenja interneta kod svog djeteta?
Dijete nije odgovorno kako će organizirati svoje vrijeme. Dijete može reći što bi željelo, a roditelj mu to omogućava. Kad savjetujemo roditelje pokušavamo saznati kontekst, raspitujemo se što sve zanima to dijete, što ga veseli. Pokušavamo roditelje usmjeriti da djetetu pokušaju naći nešto što bi zadovoljilo onu istu potrebu koja ga je odvukla na internet.

Već spomenuto istraživanje pokazalo je i da bi  djeca htjela biti manje na internetu?
Naše je istraživanje pokazalo da 26 posto djece svoje slobodno vrijeme najčešće provodi na internetu. Ipak, većina njih, 83 posto, navela je da bi svoje slobodno vrijeme željeli provesti drugačije, oko 62 posto djece radije bi se družilo s prijateljima uživo, a njih 21 posto radije bi se bavilo  sportom i nekim slobodnim aktivnostima. Ti podaci ukazuju na zaključak da internet nije isključivo dječji slobodan izbor.

Istraživanjem se pokušalo utvrditi i nastoje li djeca uspostaviti kontrolu nad korištenjem interneta?
Pokazalo se da svako treće dijete misli da bi trebalo manje vremena provoditi na internetu, no svako četvrto dijete, unatoč želji, ne uspijeva u namjeri da ga manje koristi. Valja reći i da djeca koja stalno provjeravaju je li neko objavio ili im lajkao nešto, da ta djeca imaju narušene neke psihološke aspekte.

Oni često razmišljaju kako je to jedini način na koji su oni zaslužili pažnju. Njihova slika o sebi ovisi o broju lakova, odnosno smatraju da to što će netko napisati o njemu govori o njihovoj vrijednosti. Takva djeca sklonija su i problematičnim ponašanjima kao što je rizično korištenje interenta. Na primjer sklonija su vrijeđanju drugih i u većoj mjeri prihvaćaju zahtjeve za prijateljstvom od strane nepoznatih osoba.

Anketa provedana u našoj školi pokazala je da djeca najviše na internet idu radi zabave?
Što se toga tiče, mislim da se više moramo angažirati svi mi koji se bavimo djecom. Trebali bi im pokušavati preporučati neku online literaturu, pa će to djecu usmjeravati da internet više koriste i za učenje. /Veronika Tomak, 8.a; fotografije S.L./