Nikad manji prvi razred

NEMA IH DOVOLJNO NI ZA NOGOMETNU EKIPU

Učiteljica Svoboda: Raditi s prvašićima je najteže. Nama učiteljima razredne nastave četvrtaši su kao mali maturanti

U 21 godinu koliko radi u našoj školi, učiteljica Blaženka Svoboda nikad nije imala manje učenika u prvom razredu nego što ih ima ove školske godine.

Nema ih dovoljno ni za nogometnu ekipu. No, s njom smo povodom nove školske godine porazgovarali i o tome kako je to podučavati najmanje i zašto je to veliki izazov.

Koliko ove školske godine imate učenika u prvom razredu?
Imam ih samo 10, a u nekim sam generacijama imala i po 24 učenika.

Je li to dobro imati tako mali razred?
Ima tu i prednosti i nedostataka. Plus je svakako to što se mogu puno posveti svakom djetetu. No, ukoliko je skupina malo sporija, onda jedan povuče drugoga pa to može postati problem.

Kako je protekao prvi dan s novom generacijom prvašića?

Početak je uvijek težak, i meni i njima. I ja sam prvi dan imala mali grč jer dobivam novu djecu, nove roditelje. Trebate ostaviti nekakav dojam na djecu s kojima ćete biti četiri godine. Na početku uvijek mislim da novu generaciju neću moći voljeti kao prošlu generaciju, ali to je uvijek tako na početku. Na kraju mi se teško odvojiti od njih pa vjerujem da će tako biti i s ovom generacijom. Za nas učitelje razredne nastave četvrtaši su kao mali maturanti, s njima se sve može dogovoriti, a sad se opet moram prilagođavati i spuštati na nivo sedmogodišnjaka. Treba tu uložiti jako puno truda.

Zašto je teže nego s većima?
Prvašići u početku ne znaju što je udžbenik, a što zbirka. Ne znaju što bilježnica iz matematika, a što ona iz prirode.

Problem je i kad se kaže da knjigu moraju otvoriti na određenoj stranici. Dogodi se i da brkaju strane. Krenu pisati na početak pa okrenu bilježnicu. Na četiri stranice nemaju ništa napisano, a onda pišu na petu. Ne znaju u kojem redu započeti pisati. Problem je i samodisciplina. Njima je normalno da šeću po razredu, da posuđuju olovke, da izađu van kad im se izlazi. Tokom prvog razreda potrebno ih je naviknuti na nekakvu radnu disciplinu jer ukoliko ih se na početku ne pouči disciplini, to poslije može postati problem. Pri tom ipak treba paziti da ne budeš prestrog, da djeca ne dobiju averziju prema učitelju i prema školi.

Raditi s prvašićima je najteže. Veliki je to izazov. No, kad na kraju godine vidite da znaju spajati riječi, čitati, pisati, da razumiju što su napisali i pročitali, da znaju gdje ide točka i veliko slovo, shvatite koliko su napredovali. Mislim da je u prvom razredu taj napredak najuočljiviji.

Jeli taj napredak potrebno i u prvom razredu ocjenjivati brojčanom ocjenom?
Po mom mišljenju prvašiće ne bi trebalo brojčano ocjenjivati. Mislim da to nije realno jer se poučavanje u prvom razredu bazira na igri, crtanju, pjevanju. Kad gradivo postane zahtjevnije i ocjenjuje se drugačije pa to ponekad kod roditelja izaziva šok. Smatram da bi bilo bolje krenuti s ocjenjivanjem u drugom razredu.

Ove školske godine kreće se s novim školskim rukopisom. Jeste li imali neke posebne pripreme kako bi djecu poučili novom načinu pisanja?
Zasad smo o novom načinu pisanja bez vitica i o novom pravopisu slušali na našem županijskom aktivu. Uskoro će te teme biti i na našem školskom aktivu te mislim da ćemo biti spremni prije nego što s djecom krenemo na pisanje slova. /Lorena Hubina, Ivana Vrbančić 8.a; fotografije: S. L./

Prvašići: Radili smo svašta-nešto

Nekoliko riječi o svom prvom danu u školi rekli su nam i đaci prvaci. Od Helene Črnek doznali smo da su prvi dan radili, kako je rekla, svašta-nešto. Ivona Siladi rekla nam je da se sprijateljila sa svim djevojčicama i dječacima iz razreda, a Ivanu Ifšaku svidjela učiteljica. Neli Šantatić prvi dan je bio zanimljiv jer su puno crtali.

Prvašići s roditeljima

Uzbuđeni bili i roditelji

Prvi dan s prvašićima u školskim klupama jedan školski sat proveli su i roditelji. Mama Ivana Trušček rekla nam je da je jako uzbuđena jer prvi puta ima đaka. Spomenula je i strah zbog ceste i prijevoza jer njena kćer Magdalena putuje autobusom.
Mama Adrijana Šok kaže da se njenom sinu Robertu škola čini kao igra. Njoj prvi dan škole nije bio stresan kao mami Ivani jer joj je Robert već treći đak, ali joj bilo teško što mora kupiti tri nova kompleta knjiga i pribora.

Dobrodošlica prvašićima

Prije upoznavanja učiteljice i učenika, dobrodošlicu im je poželio ravnatelj Stjepan Lučki, a zatim su učenici viših razreda izveli igrokaz i nekoliko recitacija. Nastupilo je troje bivših učenika učiteljice Svobode: Marko Puškar, Helena Kralj, Karlo Prepolec te učenica drugog razreda Ines Prepolec.