Reklame

DJECA GODIŠNJE POGLEDAJU DO 20 000 REKLAMA

Miješaju nam se u život, a o njima malo znamo

“Iskaču” sa zaslona računala kad pregledavamo web stranice, facebook i slične društvene mreže. Svako malo prekidaju filmove i serije. Šarene se sa stranica novina i plakata, čujemo ih na radiju, putuju na tramvajima i automobilima, dolaze nam SMS-om, MMS-om i e-mailom, a ima ih čak i na krovovima kuća.

Već iz prvog retka može se zaključiti da su reklame to što stalno “iskače” pred naše oči. Nema dana, a ponekad ni sata,  u kojem nas ne “napadaju” i uvjeravaju nas da kupimo ovaj ili onaj proizvod ili uslugu, jer baš nam je to potrebno.

Američki klinci godišnje pogledaju 7,5 tisuća reklama za slatkiše i grickalice

Na internetu (u tekstu Maje Fistrić) pronašli smo podatak da je jedno američko istraživanje pokazalo „da su mladi od najranijih godina izloženi gledanju oko 20 000 reklama godišnje“. Od toga mladi Amerikanci, kako to piše u radu Đive Bana, stručnog suradnika Dubrovačkog sveučilišta, pogledaju oko 7,5 tisuća reklama za slatkiše i grickalice „pa otud i podatak da se u posljednjih četrdesetak godina broj debele djece u dobi od 6 do 19 godina, koja grickaju i pilje u TV, utrostručio“.

No, iako reklame jako često gledamo i sastavni su dio naših života, o njima malo znamo, a na satovima u školi ih rijetko kad spomenemo. Potvrdili su nam to razgovori s učenicima u učiteljima u našoj školi. Zato smo odlučili temu broja posvetiti baš reklamama, kako bismo o njima, i mi koji pišemo i vi koji čitate, ponešto naučili, i kako bi nam neka od tih novih saznanja pomogla da nam se reklame u tolikoj mjeri ne miješaju u život.

U savladavanju teme o reklamama pomogle su nam pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, članica zadarske Udruge CINAZ i koautorica članka „Medijska manipulacija primjerima reklama“ – profesorica Valentina Grbić te naši učitelji, a ponešto smo i sami istraživali po svemogućem internetu. U ovom prvom tekstu pišemo što su reklame i što ste nam na vi rekli odgovarajući na naše pitanje.

Najprije smo o reklamama razgovarali s predškolcima. Međutim, nitko od njih nije nam znao ništa reći o reklamama, osim da ih gledaju i to uglavnom na televiziji. To nije ni čudno, jer kako piše na stranici djecamedija.org, stručnjaci tvrde da su tek „djeca u dobi od 11 i 12 godina u potpunosti svjesna i prepoznaju i razumiju svrhu postojanja reklama“, a djeca mlađa od 3 do 4 godine čak  i  „ne razlikuju reklame od sadržaja televizijskog programa“.

Reklame su ono prije serije

Na pitanje što su reklame, šutjeli su i prvašići, a u drugom razredu dobili smo slijedeće odgovore: „ Reklama je ono prije serije i onda poslije su opet reklame“ i „Reklama je snimka u kojoj prikazuju mobitele, tablete, laptope…“. Zanimljivo je da oni reklame povezuju samo s televizijom, a tek učenici trećih i četvrtih razreda naveli su i da ih se može čuti na radiju, da ih vide i na plakatima, računalima, u časopisima i na zgradama.

Trećaši i četvrtaši svjesni su da reklame povezane s proizvođačima i kupovinom i na naše pitanje što su reklame jedan nam je učenik kazao da su to pokrovitelji, a neki da reklame pokazuju proizvode.

Rekavši da reklame populariziraju proizvode, tek su se osmaši približili definiciji reklame. “Reklamiranje ili oglašavanje je plaćena ili osobna poruka koja dolazi iz izvora koji se može identificirati. Upućena je javnosti kanalima masovnih medija, a kreirana je tako da uvjeri.“( Zgrabljić Rotar:2005).

Neki od osmaša su nam rekli i da „reklame ljudima ispiru mozak“, no, tom ćemo se tvrdnjom pozabaviti u jednom od idući tekstova. /Katarina Pofuk, 8.c; fotografije preuzete s interneta/