Želim živjeti i biti dio svijeta gdje su beskrajna žitna polja i voćnjaci, mirisne šume, u svijetu bez rata i nasilja, bez mina i bombi.
Ljudi, biljke i životinje, svi gradovi i države, svi smo mi samo jedan mali svijet u beskonačnom svemiru.
Učinilo mi se da bi zaista i ja, iako sam još dijete, mogao nešto promijeniti da bi na zemlji svima bilo bolje. Znam da baš u ovome trenutku neko dijete u Africi umire od gladi. Još uvijek se vode ratovi gdje i djeca pogibaju. Dakle, svi bismo mi, pa tako i ja, trebali malo bolje razmisliti o svijetu u kojem živimo. Manje bismo trebali bacati hrane, čuvati pitku vodu. Trebali bismo biti skromniji, odgovorniji… Imati više razumijevanja za one kojima je naša pomoć najpotrebnija.
Ja ću se više truditi kako ne bih uništavao prirodu zato što je ona moj jedini dom i trebala bi biti moj svijet okupan suncem i mirom. /Ivan Zelić, 8.c ; mentorica: Brankica Raguž/
