Čudni običaji
DJECA NISU IGRAČKE
Nezadovoljni američki posvojitelji novi dom djeci traže preko interneta
Preko interneta se danas može reklamirati i kupiti svašta i sve više ljudi i u našoj zemlji se odlučuje na reklamiranje i kupnju preko interneta.
Nemam ništa protiv takvog načina oglašavanja i kupovine, no doista me šokiralo kad sam pročitala da „Amerikanci koji više ne žele djecu usvojenu iz inozemstva nove udomitelje jednostavno pronalaze preko interneta, ponekad posve bez kontrole vladinih službi“. Nedavno (13. 09. 2013.) je o toj temi pisao Jutarnji list. Iz tog teksta sam doznala da se putem interneta gotovo svaki tjedan dana na udomljavanje nudi jedno dijete usvojeno iz inozemstva. Najčešće su to djeca u dobi od šest do 14 godina.
Djecu koju više ne žele, obitelji su oglašavale preko grupa na Yahoou ili Faceboku. Jedna žena iz Nebraske u svom je oglasu za udomljavenje 11-godišnjeg dječaka iz Gvatemale napisala: „ Užasno me sram reći, ali stvarno nam se ne sviđa ovaj dječak iz Gvatemale“.
Djecu odbacivali i zbog klempavih ušiju 
Neke obitelje, kako navodi Jutarnji list, djecu su reklamirale i prepuštale ih posve nepoznatim ljudima. Razlozi su ponekad doista bili zapanjujući. Neke obitelji jednostavno nisu bile „zadovoljne klempavim ušima i „čudnim“ izgledom svojih štićenika“, a neki usvojenu djecu više nisu željeli kad su dobili vlastitu djecu.
Djeca koja su na takav način prepuštena posve nepoznatim ljudima, doživljavala su grozote. Jedna kineska djevojčica kod svojih novih udomitelja bila je primorana iskopati vlastiti grob. Djevojčica iz Rusije kod svojih je udomitelja bila prisiljavana na spolni odnos, a osoba iz te obitelje pri tom je po njoj urinirala. Liberijsku tinejdžericu Quitu, preko internet oglasa u Americi je udomila obitelj Eason, kojoj je socijalna služba oduzela oboje njihove biološke djece, a bili su optuživani i za seksulano zlostavljanje. Bivši udomitelji, ostavili su Quitu kod Esonovih bez socijalnih radnika ili odvjetnika. Djevojčica je poslije ispričala da je već prvog dana otkrila da novi staratelji u svojoj kući na kotačima nemaju krevet za nju, već je morala spavati s njima u krevetu, a Nicole Eson, njena nova starateljica u zajedničkom je krevetu spavala gola.
Obitelj Eson nije kažnjena
U SAD-u, kako piše Jutarnji, niti jedna služba ne prati što se dogodi s djecom usvojenom iz iznozemstva, pa tako i obitelj Eson i dalje nekažnjeno živi na Floridi iako se nikad nije doznalo gdje je dvoje inozemne djece koji su jedno vrijeme, također preko interneta udomili od nezadovoljnog bračnog para.
Ovaj me članak Jutarnjeg lista doista šokirao. Ne mogu shvatiti da ima ljudi koji se prema djeci ponašaju kao prema stvarima, pa ukoliko nisu zadovoljnih njihovim klempavim ušima, stave oglas na interenet i predaju ga drugoj obitelji i smatraju da je problem riješen. Podsjeća me to na onu reklamu iz teleprodaje: „Ukoliko našim proizvodom niste zadovoljni možete ga vratiti u roku od 15 dana“. No, djeca nisu stvari i djeca su ljudi, imaju osjećaje, treba im roditeljska ljubav, podrška i toplina obiteljskog doma.
Plemenito je usvojiti dijete, no kad ga jednom usvojiš, usvojeno dijete trebalo bi voljeti kao i vlastito, a ne ga zbog izgleda ili nekog drugog razloga odbaciti poput neke potrgane stvari. Po mom mišljenju posvajanje bi u svakoj zemlji trebalo biti zakonom strogo regulirano i slučajevi poput ovih američkih ne bi se smjeli događati – jer djeca nisu igračke.
/Mihaela Galaš, 8.c; fotografije preuzete s interneta/