HomeGlavna temaIstraživanjem utvrđeno - gotovo 60 posto djece nikad ne traži dozvolu roditelja...

Istraživanjem utvrđeno – gotovo 60 posto djece nikad ne traži dozvolu roditelja za igranje videoigara

Tina Hrubi iz Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu ističe  važnost škole u edukaciji djece o primjerenim videoigrama

Unatoč tome što sve više djece igra videoigre i zbog pretjeranog igranja završavaju i na liječenju od ovisnosti, u Hrvatskoj je posljednje istraživanje o utjecaju videoigara na djecu provedeno 2016.  Od tada su se pokazatelji sigurno značajno promijenili pogotovo otkako je zavladala pandemija.  O tom istraživanju iz 2016., ali i pozitivnim i negativnim stranama igranja videoigara razgovarali smo s Tinom Hrubi, koordinatoricom projektnih aktivnosti i zamjenicom voditeljice ureda DRUŠTVA ZA KOMUNIKACIJSKU I MEDIJSKU KULTURU (DKMK). Ona nam je preporučila i brojne videoigre, ali njenim preporukama posvetit ćemo zasebni članak.

Možete li nam reći kada je provedeno posljednje istraživanje u Hrvatskoj koje se bavilo ispitivanjem dječjih navika u vezi igranja videoigara? 

Prema mojim saznanjima, posljednje istraživanje provedeno je 2016., pod nazivom „Percepcija djece o utjecaju videoigara“. Proveli su ga predsjednik našeg Društva Danijel Labaš i članice Ines Marinčić i Alma Mujčinović. Metodom anketiranja ispitano je 630 učenika u dobi od 10 – 15 godina  iz triju škola na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije.

Što je sve  utvrđeno istraživanjem s obzirom na učestalost igranja i utjecaja roditelja? 

Rezultati su pokazali da gotovo 90 % djece igra neku vrstu virtualnih videoigara. Najviše njih (39,4%) izjavilo je da ih igra svakodnevno. Iako polovina ispitane djece videoigre igra manje od jedan sat dnevno, rezultati su ukazali da ipak postoji manja rizična skupina od 4,5 %, (25 učenika od ukupno ispitanih), koji provode više od tri sata dnevno igrajući videoigre. Pritom navode kako igraju od tri pa do čak šest sati dnevno bez prekida, a neki i kroz cijeli dan. Između ostalog, utvrđeno je i da većina djece (59,7%) nikad ne traži dopuštenje za igranje videoigara od roditelja te da dio roditelja (24,1%) nikad  ne nadzire djecu tijekom igranja videoigara. Ipak dio roditelja (18,2%)  ponekad se čak i aktivno uključuje u igru, a to je s aspekta medijskog odgoja najbolji pristup i ima ogroman preventivno medijsko-pedagoški potencijal.

Utvrđeno je da su djeca više svjesna negativnih nego pozitivnih strana videoigara

Istraživanjem se ispitivala i svijest djece o pozitivnim i negativnim stranama videoigara?

Utvrđeno je da su djeca više svjesna negativnog utjecaja videoigara, a manje onih pozitivnih. Ukupno (65,4%) djece zaključilo je da videoigre nemaju pozitivan utjecaj na djecu. Djeca su svjesna sljedećih negativnih učinaka videoigara: ovisnosti zbog prekomjernog igranja (91,4 %), nerealnog prikaza života i ljudi (87,5 %), nasilja koje loše utječe na ponašanje (78,4 %), neprimjerenosti sadržaja videoigara njihovoj dobi (76,9 %), rasprava i svađa među prijateljima (74,3 %), mogućnosti otkrivanja osobnih i povjerljivih informacija (71,1 %), te uzroka loših ocjena u školi (62,6 %).

Iako videoigre pozitivno utječu na kognitivne sposobnosti – pažnju, pamćenje i kontrolu,  sposobnosti poput koordinacije pokreta, oštrine vida, prostorne orijentacije, pa čak i inteligencije, istraživanjem je utvrđeno da su djeca svjesna samo jednog pozitivnog učinka videoigara. Kao pozitivan moment prepoznali su suradnju s drugima kako bi se došlo do nekog zadanog cilja.

Kakvu bi ulogu škola trebala imati u odnosu na navike učenika vezane uz videoigre ili smatrate da bi to pitanje trebalo biti isključivo u domeni roditelja?

Kako medijski odgoj u mnogim kućanstvima izostaje škola bi trebala imati značajnu ulogu u medijskom odgoju, a tu spada i edukacija o igranju videoigara.

Učitelji bi svakako trebali biti uključeni u  proces medijskog opismenjavanja. Educirani roditelji, učitelji i profesori bi zatim svojim primjerima i smjernicama trebali moći pomoći djeci pri odabiru videoigara. Posebno bi se u školama trebalo  razmišljati o ovisnosti. U Hrvatskoj od 2017. djeluje Dnevna bolnica za ovisnost o internetu i videoigrama u sklopu Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan Zagreb u Jankomiru.

Društvo za medijsku i komunikacijsku kulturu jedna je od udruga koja o medijskoj pismenosti nastoji educirati i roditelje i učitelje i djecu?

Mi svoje edukacije održavamo za sve tri skupine – i za djecu i za roditelje i za učitelje. Smatramo kako je to najbolji model podučavanja jer obuhvaća sve dionike, a opet svakoj skupini pristupa na svoj jedinstveni, toj skupini primjeren način. I dalje planiramo održavati takve edukacije jer smo svjesni sve većeg i bržeg razvoja industrije videoigara i njegovog utjecaja na djecu i mlade. /Laura Ivšak, 7.a; Lara Trušček, 6.; Barbara Dvečko, 5.a: naslovna fotografija: Senad Palić – Unsplash/

Naslovnica publikacije Svijet videoigara u izdanju DKMK, publikacija dostupna na poveznici

http://dkmk.hr/wp-content/uploads/2016/01/Svijet-videoigara.pdf

Lara Trušček, Barbara Dvečko, Lucija Srbljinović, Laura Ivšak, Mateja Hrupek i Tina Hrubi

Must Read