HomePovećaloMlada inženjerka Velentina Valent “živi” rodnu ravnopravnost na gradilištu

Mlada inženjerka Velentina Valent “živi” rodnu ravnopravnost na gradilištu

Šefica gradilišta sportske dvorane OŠ Sveti Petar Orehovec smatra da se žene ne bi trebale bojati ući u svijet građevinarstva

Clara Zetkin, Rosa Luxemburg i brojne druge  žene, koje su se borile za ženska prava i u spomen na čiju se borbu  8. ožujka obilježava kao Međunarodni dan žena, bile bi ponosne na žene poput Valentine Valent. Ona je mlada  inženjerka, šefica gradilišta sportske dvorane koja “raste” u neposrednoj blizini naše škole.

Koprivničanka Valent “živi” rodnu ravnopravnost za koju su se borile Zetkin i još mnoge žene. Ona, radi posao u kojem još uvijek nema puno žena. Radi uglavnom među muškarcima. Nadređena im je i kako nam je to rekao Marinko Pasariček, poslovođa gradilišta sportske dvorane, u tom odnosu nema problema. Doživljavaju je kao ravnopravnu i smatraju da je dobra šefica. S Valent smo razgovarali jučer i između ostalog doznali i što poručuje mladim ženama koje možda razmišljaju o školovanju za građevinarska zanimanja.

Inžinjerka Valentina Valentšefica gradilišta sportske dvorane OŠ Sveti Petar Orehovec

Zašto i kad ste se odlučili studirati građevinski fakultet?

Ljubav prema građevinarstvu naslijedila sam od oca koji je kod kuće često nešto gradio. Kada se u našem domaćinstvu nešto gradilo, sudjelovala sam i ja. Pomagala sam kod betonaže i sličnih poslova. Za studij građevinarstva  odlučila sam se negdje u srednjoj školi kad sam shvatila da su mi matematika i fizika jača strana nego društveni predmeti. Završila sam geotehniku na Geotehničkom fakultetu 2014. godine i od tada je krenula borba s ravnopravnošću u građevinskom sektoru.

Što su roditelji rekli o Vašem izboru?

Roditelji ustvari nisu do zadnjeg bili svjesni što ću odlučiti  i koji ću smjer odabrati na građevini.

Koliko već dugo radite ovaj posao?

U tvrtki RADNIK radim već 5 godina, a prije toga sam  godinu dana bila na stručno osposobljavanju u  Županijskom uredu za urbanizam na legalizaciji objekata.

Jeste li odmah po dolasku u tvrtku RADNIK  počeli raditi na gradilištu?

Prilikom zapošljavanja odmah su me pitali vidim li sebe na gradilištu. No, u početku, prvih 10 mjeseci,  radila sam u tehničkom odjelu na kalkulacijama. Zatim sam izrazila željelu da pokušam raditi na gradilištu i svidjelo mi se.

Na kojim ste gradilištima do sad radili?

Prvo moje gradilište bilo je u Koprivnici na gradnji kotlovnice na bio masu. Zatim sam radila na Lošinju na izgradnji trgovine u sklopu koje je i nekoliko stanova. Radila sam i  na izgradnji manjeg hotela također na Lošinju. Vodila sam i izgradnju cesta na području općina Kalnik i Sveti Petar Orehovec. Na izgradnji vodotornja u Svetom Ivanu Žabnu i na izgradnji vrtića u Svetom Petru Orehovcu. U međuvremenu sam položila  i stručni ispit iz rudarstva pa sam i voditelj kamenoloma u Vojnovcu.

Čude li se radnici kad vide da im je šef mlada žena?

Kad sam došla na prvo gradilište, neki su prognozirali da neću izdržati ni mjesec dana. Za te sam prognoze tek kasnije saznala. No, kad su me upoznali i vidjeli da nema problema i da mi  taj posao ide, više nije bilo predrasuda. U našoj tvrtki na pozicijama šefa gradilišta su tri žene i zaposlenici u tvrtke se više  ne čude.  Nekad kad obilazim gradilišta i srećem nove radnike naših kooperanata čujem neke komentare i fućkanja, ali nikad nije bilo nekih sukoba. Doživljavaju me kao nadređenu i imaju poštovanje, možda nekad i više nego prema muškim šefovima.

Je li teško raditi posao šefa gradilišta?

Volim to raditi i ne doživljavam taj posao kao težak, ali velika je to odgovornost. Puno toga se mora planirati do detalja, nekad i mjesecima unaprijed. Često i kod kuće puno toga pripremam i planiram. Jako je važna i sigurnost na gradilištu, ukoliko se radnicima nešto desi i to je moja odgovornost.

Što bi poručili mladim ženama koje možda razmišljaju o građevinskim zanimanjima?

Mi žene možemo raditi u građevinarstvu. Možda samo neki poslovi u kojima je nužna veća fizička snaga nisu za nas, ali sve drugo žene mogu. Vidjela sam i žene koje rade na kranskim dizalicama ili voze kamione. Mislim da se žene ne bi trebale bojati ući u svijet građevinarstva. Možda je nekad bilo predrasuda, ali danas ih više nema. Mi žene prihvaćene smo i u ovom sektoru, u kojem su nekad isključivo radili muškarci. /Laura Ivšak, 7.a; foto: Iva Trušček i S. L./

Must Read