NASILJE NA INTERNETU: I učenici naše škole vrijeđaju druge na društvenim mrežama
Prije nekoliko dana imala sam priliku glasati za najbolje priče na temu sigurnosti na internetu. Pisali su ih učenici naše i škola naših partnera u Erasmus+ projektu “Mali novinari danas, odgovorni građani sutra”. Jedna od priča “Moj prijatelj Dario” naše petašice Lucije Vukoić, motivirala me da napišem ovaj tekst.
Naime, Lucija u svojoj priči progovara o problemu vrijeđanja i govora mržnje na internetu. To je nešto što je postalo uobičajeno, pogotovo na društvenim mrežama i raznim grupama. Ni učenici naše škole nisu iznimka. Pri tom mislim da ima učenika koji dobivaju poruke u kojima ih se vrijeđa, ali i učenika koji vrijeđaju druge. Sigurna sam da ste čuli za priče o uvredama koje su dobili neki od naših učenika. No, u ovom tekstu neću se baviti prenošenjem takvih priča već nekim brojkama koje upozoravaju. Podaci su iz ankete koja je u našoj školi provedena u prosincu 2019. Ti podaci potvrđuju da se ne radi samo o naklapanjima te da i u našoj školi ima učenika koji se susreću s problemom nasilja na internetu. Anketa koju spominjem provedena je u sklopu S.O.S. eTwinning projekta, a o nekim dijelovima te ankete već smo pisali u Klinčeku.
Iz naše škole anketirano je 73 učenika, a njih 18,1 posto (13 učenika) potvrdilo je da je imalo povremenih iskustva sa zlostavljanjem. Od učenika koji su imali problema sa zlostavljanjem ili nisu sigurni da je to bilo zlostavljanje, njih 30 posto (6 učenika) za taj problem nije nikom reklo. Od onih koji su se nekom požalili njih 75 posto (15 učenika) za neprimjerene i povređujuće poruke koje su dobili, rekli su roditeljima. Učiteljima se požalilo samo 10 posto onih koji su primili takve poruke (2 učenika), a prijateljima njih 55 posto (11 učenika). Da i sami ponekad vrijeđaju druge u anketi je potvrdilo 9,7 posto (7 učenika).
Mislim da bi se zbog ovih podataka trebali zabrinuti i mi i naši, roditelji i učitelji. Nije dobro da u školi šutimo o tom problemu već bi o njemu trebali više pričati na našim satovima razredne zajednice i informatike. Nije lijep osjećaj kad te neko vrijeđa, ni uživo, a niti putem interneta. Vrijeđanja putem interneta mogu nekima biti još teže podnošljiva jer ih može vidjeti i u njih se uključiti puno veći broj osoba nego kad se to dešava uživo. Posljedice za žrtvu tada mogu biti još značajnije.
Istražujući po internetu o ovom problemu, naišla sam i na članak na portalu MEDIJSKA PISMENOST.HR. U njemu se spominje i influencerica Maša Ziber. U članku je spomenuta i njena izjava da je i ona dobivala mrzilačke komentare, ali i njena poruka. – Nemoj pisati drugima ono što ne želiš da drugi pišu o tebi. – poručila je Ziber. Svidjela mi se njena poruka i mislim da bi internet bio ljepše mjesto kad bi svi mi imali na umu tu rečenicu, i to uvijek kad krenemo pisati nešto na internetu. /Lara Trušček, 6. b; foto: preuzeto s interneta/
