Home Gost urednik Kad smo bili mali, po cijele dane smo se igrali vani

Kad smo bili mali, po cijele dane smo se igrali vani

Intervju s Miodragom Dimićem – učiteljem engleskog jezika

Obožavali smo klikere, svaki je dječak tad imao najmanje 10 klikera u džepovima

Kao mala novinarka imala sam priliku razgovarati s Miodragom Dimićem,našim nastavnikom engleskog jezika.  Sve je bilo u redu i dobila sam vrlo zanimljive odgovore… Sigurna sam da će biti još zanimljivih članaka, jer ćemo u rubrici INTERVJU našeg  školskog lista svaki mjesec objavljivati nove  intervjue.  Uživala sam pripremajući ovaj intervju, nadam se da ćete i vi uživati kad ga budete čitali. Dakle, krenimo.

Koju ste osnovnu školu pohađali i kad?

Pohađao sam osnovnu školu u Stalaću od 1982. do 1990. Tada se nije zvala “Vojvode Prijezda” već  “Mirko Tomić”. 

Čega se prvo sjetite kad pomislite na svoju osnovnu školu?

Škola je bila sagrađena prije samo nekoliko godina  i sjećam se kako je sve bilo čisto i uredno. Svi učenici nosili su uniforme i papuče. Drugo čega se jako dobro sjećam je miris hrane koji je dolazio iz kuhinje, posebno miris pečenih kobasica četvrtkom i peciva petkom. Još uvijek mogu osjetiti taj miris kad posmislim na moju školu.

Koji je bio Vaš omiljeni predmet?

Nisam imao neki omiljeni predmet, ali sviđali su mi se srpski jezik (tada se zvao srpsko-hrvatski), engleski jezik, povijest, zemljopis i biologija. Učio sam ih lako i bDili su mi zanimljivi te sam uvijek  imao odlične ocjene iz tih predmeta.

Tko je bio vaš omiljeni učitelj i zašto?

Moj omiljeni učitelj bio je Dušan Petrović, učitelj engleskog. On nas je učio koristeći vrlo različite i zanimljive metode.  Desimir Ilić, učitelj povijesti i zemljopisa, učio nas je kako da kritički razmišljamo, a učitelj biologije Mića Filpović koristio je vrlo opuštene i interaktivne metode poučavanja.

Koji su vam predmeti bili manje omiljeni?

Nisam volio matematiku, fiziku i kemiju jer su mi bili suviše apstraktni. Moj definitivni “prekid” s matematikom desio se u trenutku kad smo počeli koristiti slova umjesto brojki.

Što ste obično radili u slobodno vrijeme?

Volio sam se igrati s prijateljima, voziti bicikl daleko od kuće, čitati stripove i slušati glazbu. Bio sam opsjednut idejom da naučim svirati gitaru i provodio sam puno vremene pored rijeke Morave.

Jeste li trenirali neki sport?

Malo je djece tada treniralo neki sport. Nitko od onih s kojima sam se družio tada nije trenirao neki sport. Jednostavno smo se igrali vani po cijele dane. Igrali smo nogomet, košarku, skrivača, partizana i Njemaca, vozili bicikle, išli u šumu u blizini rijeke Morave. Obožavali smo klikere. Svaki je dječak imao najmanje 10 klikera u džepovima i igrali smo se s njima dok smo hodali i trčali.

Jeste li ikad bježali sa satova?

Koliko se sjećam nisam. To jednostavno nije bilo dopušteno. Niti učitelji, niti roditelji to nisu dopuštali, a nije ni bilo potrebe da bježim. Bilo nam je zabavno u školi. Jednom sam pokušao izbjeći test iz matematike. Bilo je to u trećem ili četvrtom razredu. Slagao sam učiteljici i rekao da me boli trbuh i ona me pustila kući. Mojo tac bio je policajac. On je odmah shvatio da blefiram. Odveo me doktoru i doktor mi je rekao da će mi morati operirati slijepo crijevo. Naravno, sve sam odmah priznao. Otac me odveo u školu i sve sam morao priznati učiteljici.  Morao sam pisati test iz matematike, i nije dobro prošlo.

Jeste li nekad varali na testovima?

Ne nikad zbog dva razloga. Bio sam prelijen da bih izrezivao male papiriće i pripremao šalabahtere. Za to nisam ni  bio sposoban zbog mog užanosg rukopisa. Manje vremena trebalo mi je da naučim za pristoju ocjenu nego da pripremim dobar šalabahter.

Što ste željeli postati kad odrastete?

Nisam bio siguran. Kao i većina dječaka maštao sam da postanem policajac, vojnik ili rok zvijzeda. Bilo je trenutaka u djetinjstvukad sam želio biti drvosječa ili vozač kamiona. Kad sam završio osnovnu školu odlučio sam  se upisati u veterinarsku školu jer sam volio životinje i nisam želio testove iz matematike.

Koja je Vaša najdraža uspomena vezana uz osnovnu školu?

Nemam loših sjećanja na te dane. Sve je bilo lijepo i zanimljivo, čak i događaj kad sam dobio lošu ocjenu iz tjelesnog jer nisam podizao ramena u zrak dok smo plesali „čoček“ (tradicionalni ples s juga Srbije). Sve je bilo puno igre, uživanja i smijeha. To je bilo zaista divan period mog života.

Jeste li još u kontaktu sa školskim kolegama?

Naravno. Ima dosta kolega koji su se odselili, ali puno nas još živi u Stalaću i okolici. Srećemo se s vremena na vrijeme, ponekad popijemo piće ili idemo jedan drugom u posjete. Čak i danas, skoro 30 godina naon završetka osnovne škole, sjećamo se puno toga, i još jedan drugog zovemo kolega.

Jesu li neka vaša učenička iskustva utjecala na vas kao učitelja?

Prilično, moram priznati. Kao što na osobu cijeli život utječe rano djetinjstvo,  moji školski dani puno su utjecali na mene kao učitelja.  Učim, pohađamo puno različitih seminara i treninga, ali s vremena na vrijeme primjećujem u svom ponašanju nešto od mojih učitelja. Sretan sam zbog toga. Shvatio sam kako su ti moji učitelji bili dobronamjerni i kad su se  smijali s nama, učili nas, vikali na nas pa čak i kad su nas ponekad potegnuli za uši.

Koje su razlike u osnovnoj školi nekad i danas?

Čini mi se da ste vi danas opterećeni s više gradiva. Drugačiji je broj predmeta i različitih obaveza i zato vi imate manje slobodnog vremena nego smo mi imali. Kao što sam već spomenuo, dok sam ja bio mali  nije bilo instrukcija (mi uopće nismo znali što to znači), treninga i tako puno predmeta. Imali smo više školskih izleta, volontiranja, logorovanja. Brali smo voće i sudjeovali u berbama. Bilo je više priredbi i naši su učitelji imali više vremena za dopunsku i dodatnu nastavu kao i za vođenje različitih sekcija. Po mom mišljenju, nama je bilo  mnogo lakše, opuštenije i zabavnije nego vama danas.

Autor: Teodora Prvulović

Origninalni članak objavljen je u digitalnom školskom listu Đačka iska i dostupan je na poveznici

Must Read

Nema škole za vlogere, ali za uspješano vloganje potrebno je puno različitih znanja

Da bi se živjelo od vloganja treba imati minimalno 100.000 pretplatnika Prije nekoliko dana pisali smo...

Dva medvjeda oslobođena iz privatnog zatočeništva, a za još 3 Prijatelji životinja “vode bitku”

Bruno, Mrki i Ben zatočeni su u Korenici Prošli petak radi snimanja našeg novog filma posjetili smo...

O probemu krivotvorenih proizvoda učili u kazalištu

Još jedan zanimljiv tekst poslali su nam naši eTwinning partneri iz talijanske škole ICS “G. Bertolotti” iz grada Gavardo u...

Osmogodišnji YouTuber Rayan Kaji lani zaradio 26 milijuna dolara

Treća na listi najplaćenijih Youtubera je Ruskinja Anastasia Radzinskaya Biti YouTuber  odnosno vloger više nije samo hobi, nekima...

Dvorac Hohensalzburg zaštitni je znak Salzburga – grada čuvenog skladatelja Mozarta

Amadea Bošnjak prisjeća se svog boravka u gradu u kojem radi njen tata Moj tata radi u Slazburgu...