Skip to Content

Što su staklenički plinovi

Globalno zatopljenje

ŠTO SU STAKLENIČKI PLINOVI

Kako bi pojasnili inicijativu švedske djevojčice Grete Thunberg odlučili smo detaljnije opisati  što su to staklenički plinovi. Najbolje objašnjenje našli smo na web stranici klima.mzoip.hr.

Tamo piše da su staklenički plinovi vodena para, ugljični dioksid, metan i didušik oksid. Oni nastaju prirodnim aktivnostima i “izmiješani u sloju atmosfere, čine zračni toplinski omotač oko zemlje. Taj omotač sprečava gubitak toplinske energije u svemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za život. Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bi bila 30°C stupnjeva hladnija nego što je danas, nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna poput površine Marsa.” Staklenički plinovi su dakle korisni, ali dok ih ima do određene mjere tj. dok  ne dođe do pretjeranog zagrijavanja.

Evo kako to objašnjavaju na klima.mzioip.hr . “Sunce zagrijava površinu Zemlje. Zemlja se zagrijava i emitira toplinsko zračenja. Na taj način zemljina površina reflektira oko 70% sunčevog zračenja dospjelog na njezinu površinu. Staklenički plinovi u atmosferi apsorbiraju dio tog zračenja čime dolazi do zagrijavanja atmosfere što se naziva “učinak staklenika”. Kao rezultat, Zemljina površina odražava klimu koja je povoljna za živa bića. Međutim, izgaranje fosilnih goriva i sječa šuma uzrokuju povećanje količine ugljičnog dioksida u atmosferi. Ljudi svojim aktivnostima ispuštaju i druge stakleničke plinove, kao što su metan i didušik oksid. staklenički plinovi nastali ljudskim aktivnostima utječu na cijeli sustav dovodeći do dodatnog globalno zagrijavanja. U proteklih 100 godina globalna temperatura je porasla u prosjeku 0.4-0.8. °C

Na spomenutoj web stranici izdvojili su i glavne izvore stakleničkih plinova i moguće mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova.

Glavni izvori stakleničkih plinova su:

  • izgaranje fosilnih goriva,
  • industrijski procesi,
  • odlaganje otpada,
  • sječa šuma,
  • poljoprivredna proizvodnja i
  • stočarstvo.

Mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova su:

  • korištenje obnovljivih izvora energije,
  • povećanje energetske učinkovitosti,
  • energetsko korištenje otpada,
  • promjena tehnologija u industriji,
  • razvrstavanje otpada,
  • izolacija zgrada,
  • korištenje javnog prijevoza,
  • korištenje automobila koji troše manje goriva i
  • pošumljavanje.


Znanstvenici i političari svjesni su problema koje uzrokuju staklenički plinovi. O tome se već godinama govori, a i velik broj zemalja potpisao je tzv. Protoklol iz Kyota (2005.) i Pariški sporazum o klimatskim promjenama (2015.) Ovim posljednjim sporazumom iz Pariza, države potpisnice dogovorile su “da će porast prosječne svjetske temperature zadržati na razini znatno manjoj od 2 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama te da će ulagati napore da se taj porast ograniči na 1,5 °C.” Jedna od mjera kojom to žele ostvariti je i 40% smanjenje emitiranja stakleničkih plinova.

Problem je u tome što sve zemlje svijeta nisu potpisnice sporazuma, a nedavno su iz njega istupile Sjedinjene Američke države. Upravo ta zemlja je među skupinom onih koji najviše emitiraju stakleničke plinove. Tko su ostali najveći zagađivači pogledajte na priloženim info grafikama koje smo preuzeli sa web stranice Europskog parlamenta. /Pripremila: Iva Šantić/ http://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/society/20180301STO98928/infografika-emisije-staklenickih-plinova-po-zemlji-i-sektoru

.