Skip to Content

Dziękuję poljskim prijateljima

Erasmus+ razmjena

DZIĘKUJĘ POLJSKIM PRIJATELJIMA

Posjetili smo i stazu slavnih filmaša u Łódźu

Sherlock Holmes, staza slavnih, muzej kinematografije, Toni – lo, lo, prijateljstvo, ples, DJ Giuseppe, “krua” , koncentracijski logor.
To su preostale ključne riječi koje nas asociraju na ono što smo doživjeli na učeničkoj razmjeni u Poljskoj (23. do 29. 9. 2018.), na koju smo išli zahvaljujući Eramus+ projektu “Small step for film, a big one for European citizenship”. Podsjećamo da smo prvi dio naših dojmova o razmjeni već opisali u tekstu “Iznad oblaka do Poljske”.

Scherok Holmes bio je naziv jedne od soba  u “Escape roomu“ u gradu Rzeszówu. Šestoro učenika, u sobi nazvanoj po slavnom književnom junaku – detektivu, moralo je smisliti kako pobjeći iz zatvora u koji su kročili zavezanih očiju i s lisicama na rukama. Bilo je vrlo zabavno, a zahvaljujući timskom radu uspjeli su riješiti zadatak u predviđenom roku od sat vremena.

U Escape roomu – tema vještice

Stazu slavnih poljskih filmaša razgledali smo u gradu Łódźu gdje se nalaze brojni filmski studiji. U nekima su snimali i čuveni redatelji: Roman Polanski, Andrzej Wajda, Krzysztof Kieślowski, Agnieszka Holland i drugi. U Łódźu smo posjetili i Muzej kinematografije, jedini takav muzej u Poljskoj. Tamo smo vidjeli i stolove za montažu na kojima su se montirali filmovi snimani na filmske trake, a ne digitalno kao danas. Vidjeli smo i brojne stare kamere, setove čuvenih poljskih lutkarskih filmova, plakate iz filmova pa i plakat za poznati poljski animirani film Bolek i Lolek.

Tony – najživahniji član španjolskog tima

Tony – učenik iz španjolskog tima

Toni je bio najživahniji učenik iz španjolskog Erasmus+ tima. Zamijetili smo ga već na putovanju s aerodroma iz Krakowa do našeg prebivališta u mjestu Kolbuszowa. Dojmile su ga neke naše hrvatske riječi u dijalektu pa je odmah počeo zbijati šale. Uvijek je bio prvi dobrovoljac na svim radionicama i drugim aktivnostima, pa tako i u muzeju u Sandomierzu gdje je prvi isprobao vojnu odoru. Poslije je prvi krenuo isprobavati i ženske haljine iz srednjeg vijeka. Prava komedija je nastala kad ih je jedva skinuo jer su mu bile pretijesne. Veseljaka Tonija pamtit ćemo i po njegovoj bijeloj majici s kapuljačom na kojoj je pisalo “The youth will decide our future” ( mladi će odlučiti o našoj budućnosti). No, ponajviše ćemo ga se sjećati po pjevanju u autobusu. Najčešće mu je na repertoaru bila pjesma Lo, lo što na hrvatskom znači to.

Ovu razmjenu pamtit ćemo i po novim prijateljima. Naš ženski dio Erasmus+ tim najviše se zbližio s talijanskom učenicom Angelom jer je bila jedna od najboljih u komunikaciji na engleskom jeziku. Na ovoj smo razmjeni naučili da dojmove o ljudima ne treba stvarati na prvi pogled, jer smo o učenicima iz drugih timova stekli pozitivnije mišljenje nakon što smo ih bolje upoznali. Fotografije i njihovi filmovi na blogu nisu o njima rekli sve ono što smo doznali o njima komunicirajući s njima uživo.

Angela i Iva


Sreli smo Kacpera i Huberta

Najviše smo se zbližili posljednjeg dana razmjene kad je nakon radionica organiziran ples u vatrogasnom domu u Dzikowiecu. Za izvrsnu atmosferu na plesu zaslužan je DJ Giuseppe Di Pinto, učitelj glazbe iz talijanskog Erasmus+ tima. On je birao izrazito plesne španjolske i talijanske pjesme, a dokazao se i kao vrstan plesač. Ipak na plesnoj pozornici, njega i sve ostale zasjenila je naša Iva Šantić, čije su plesne korake svi pokušavali imitirati. U vrijeme plesa neki od nas su pred domom primijetili i Huberta Drapalu te Kacpera Hahna, bivše učenike škole u Dzikowiecu, koji su bili na razmjeni u Hrvatskoj u ožujku. Šteta što nam se nisu pridružili na plesu, ali uspjeli smo im isporučiti pozdrave prijatelja s razmjene u Hrvatskoj.

Kacper Hahn

Izvrsna hrana, ali bez “krua”

Usred vatrenog plesa imali smo priliku degustirati izvrsnu Erasmus+ tortu, a prije i poslije torte stolovi u vatrogasnom domu su bile puni ukusne hrane. Mogli smo birati razne delicije od malih sendviča s kozicama, različitim sirevima, salamama i šunkom preko ukiseljenih haringa s lukom do glavnog mesnog jela s tjesteninom. Bilo je vrlo ukusno i obilno i zato je puno te izvrsne hrano ostalo. I svih ostalih dana razmjene izvrsno smo jeli. Svaki obrok bio je u nekom drugom restoranu. Dok ćemo indijski restoran u gradu Łódźu pamtiti po izrazito ljutoj hrani, restoran u Konfitura u Rzeszówu dojmio nas se zbog svojih  neobičnih  slatko slanih kombinacija.  Tamo su se neki od nas odlučili kušati i salate s jagodama i kozjim sirom, losos s umakom od naranče ili pak poljske perogi – tradicionalnu tjesteninu punjene različitim nadjevima.

Upravo uz ponudu hrane u Poljskoj vezana je i posljednja natuknica “krua”. Naime, u Poljskoj nije običaj da se kruh poslužuje uz obrok s prilozima od krumpira ili tijesta. Zato su neki članovi našeg Erasmus+ tima stalno pitali ima li kruha. Najčešće je, kako to ona kaže “krua”, kruh tražila naša Leona Peklić pa je to postala pošalica na razmjeni.

U par dana razmjene naučili smo i nekoliko poljskih riječi. Između ostalih i riječ dziękuję što znači hvala. Dziękuję našim poljskim prijateljima na odlično organiziranoj razmjeni.

Posljednjoj natuknici posvetit ćemo naredni članak, pa o koncentracijskom logoru u Auschwitzu čitajte za nekoliko dana. /Paola Tukša, Iva Šantić; foto: S.L. i Martina Sokač/

U Muzeju kinematografije

Tony

Tony

Antonija, Paola i Jelena ispred zvijezde Andrzeja Wajde

U restoranu Konfitura

U indijskom restoranu

Slasna večera posljednjeg dana razmjene

Naši plesači i najplesačica Iva Šantić

Oproštajni ples