Erasmus+ razmjena učenika
Nakon nebeskih visina bili i na 12 metara ispod zemlje
Brzo i udobno, iznad oblaka, Jolanta, Krakow, konji s kićenkama, jantar, Dzikowiec, Kolbuszowa, financirano iz EU fondova, drvena crkva, radionice, 12 metara pod zemljom, srednjovjekovna vojna odora, Sherlock Holmes, Don Mateo, koncentracijski logor, Toni – lo, lo, prijateljstvo, ples, DJ Giuseppe, “krua”, ….
To su neke od ključnih riječi koje nas asociraju na ono što smo doživjeli protekli tjedan (23. do 29. 9.) na učeničkoj razmjeni u Poljskoj, na koju smo išli zahvaljujući Eramus+ projektu “Small step for film, a big one for European citizenship”.
Ovo prvo brzo i udobno, riječi su naše Ive Šantić koja je tako opisala svoj prvi let avionom. Iznad oblaka proletjeli smo od Zagreba preko Beča do Krakowa, a u povratku od Krakowa preko Münchena do Zagreba. Na povratku kući već smo bili putnici s iskustvom i naše voditeljice povjerile su nam avionske karte te smo se sami prijavljivali na šalterima za check in.
Koordinatorica Jolanta
Naredna natuknica po redu je Jolanta Serafin. Ona je koordinatorica poljskog Erasmus+ tima. Bila nam je izvrsna domaćica cijelo vrijeme našeg boravka u Poljskoj, a upoznali smo je već u Krakowu na aerodromu gdje nas je dočekala. Potom nam je pokazala nekadašnji glavni grad Poljske Krakow. Grad velik poput Zagreba (ima oko 760.000 stanovnika) osobito smo zapamtili po brojnim izlozima s ukrasima od jantara i Muzeju jantara te po konjskim kočijama koje vuku krasni konji ukrašeni kićenkama. Vidjeli smo desetak kočija kojima su turisti razgledali Krakow. Mi si takvu vožnju nismo mogli priuštiti jer za 4 osobe košta čak 60 eura.
Dzikowiec je mjesto u kojem se nalazi škola naših Poljskih partnera, a Kolbuszowa je 10 kilometara udaljeno mjesto gdje smo noćili u lokalnom hostelu. Table s natpisom financirano iz EU fondova vidjeli smo na mnogo mjesta, a jedno od njih bilo je i etno selo u Kolbuszowoj. Cijelo je selo izgrađeno od drva, pa tako i za nas neobična drvena crkva.
U etno selu i drvena crkva
U tom smo selu imali i prve dvije radionice. Jedna je bila posvećena filmu, a održali smo je u prirodi. Dobili smo mape sela i morali smo tražiti pitanja o filmu na koje je trebalo odgovoriti. Uz znanje bila je važna i brzina, a pobjedu je odnio žuti tim u kojem je bila i naša Iva. U etno selu imali smo i radionicu lončarstva. I sami smo imali prilike napraviti lonac i ponijeti ga kući za uspomenu. Kad smo već kod radionica spomenut ćemo da smo tijekom boravka u Poljskoj još imali i radionicu o sigurnosti na internetu, radionicu o diskriminaciji i tolerancije te filmsku kojoj je tama bila osvjetljenje i priprema sugovornika za davanje izjava u dokumentarnom filmu. Ovu posljednju, filmsku, koju su vodili predstavnici produkcije Kinoamatorksie.pl, pamtit ćemo po tome što smo dobili priliku da pred kamerama dajemo izjave o svojim dojmovima o Poljskoj.
Natuknica dvanaest metara ipod zemlje odnosi se na naš posjet tunelima u gradiću Sandomierzu. Taj se tunel nalazi ispod glavnog gradskog trga, a doseže do čak 12 metara u dubinu. Zapamtili smo da je bio ključan za obranu grada od Tatara. U tom smo gradu posjetili i muzej u kojem su neki od nas čak i isprobali teške metalne odore koje su štitile vojnike u bitkama.
Zanimljivo je bilo i na filmskom setu popularne poljske serije Don Mateo gdje smo se iskoristili mogućnost da se fotografiramo i u improviziranom zatvoru.
O ostalim natuknicama više doznajte za nekoliko dana u narednom tekstu. / Antonija Poljak, Jelena Poljak, Leona Peklić/
