Skip to Content

Jednako si bitna

Rodna ravnopravnost

JEDNAKO SI BITNA

Ana-Marija Ferenčak u Saboru RH

Ovaj puta činimo iznimku i objavljujemo rad naše bivše učenice.  Iznimka je i to što to nije članak već njen govor na temu rodne ravnopravnosti. Naime, razgovarajući prije nekoliko dana s našom bivšom učenicom Anom-Marijom Ferenčak  pričali smo i o njenom velikom uspjehu na natjecanju u govorništvu #PrvaGeneracija. To je natjecanje organiziralo veleposlanstvo Švedske, a pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja te uz potporu saborskoga Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Taj je govor Ana-Marija Ferenčak kao jedna od 10 finalista navednenog natječaja održala u Saboru 28. travnja, 2017. Mentorica joj je bila njena razrednica Senka Gašparec Lugomer.

 

Govor Ana-Marije Ferenčak
Rodna ravnopravnost: “Jednako si bitna!”

Dobar dan! Prvenstveno bih željela napomenuti kako mi je izrazita čast držati govor pred ovakvom publikom. Ne samo držati govor, već i ovako mlada biti u mogućnosti iskazati svoje mišljenje izvan svoje okoline. Dakle, također i izvan svoje zone udobnosti. Ja sam Ana Marija Ferenčak, učenica trećeg razreda Srednje škole Ivan Seljanec Križevci. Ja sam djevojka od 18 godina i još uvijek smatram kako mogu promijeniti svijet. U nijednom trenutku se nisam dvoumila oko odabira teme i osjećam se počašćeno što imam priliku biti saslušana. Što mogu reći ono o čemu razmišljam već duže vrijeme.

Moram priznati kako sam od prvog trena imala tisuću nepovezanih ideja i rečenica u glavi koje vam želim ispričati. Brainstorming na vratima sobe, rezultirao je mnoštvom pojmova ispisanih na samoljepljivim blokovima.

Usred svih tih pojmova koji su nazirali ispod naslova „ Rodna ravnopravnost“ stajao je listić na kojem je pisalo „Boja ne definira spol“. U tom trenu sjetila sam se jedne zgode koja se zbila kada sam imala 6 godina. Naime, ulaskom u predškolu morala sam nabaviti ruksak, papuče i sve potrebne stvari. Hodala sam po trgovini s mamom i ugledala jedan predivan plavi ruksak koji je na sebi imao brodić i valove. Od prve sam se zaljubila u njega, a pored njega je stajao ružičasti ruksak na kojem je bila otisnuta barbie lutka. Naravno da je mamu iznenadio moj odabir kada sam htjela baš taj plavi ruksak. Pokušala me uvjeriti kako će zasigurno sve djevojčice u skupini imati ružičaste ruksake i da je taj ruksak „ruksak za djevojčicu“. Naravno, da meni kao djetetu nije bilo bitno koje su boje za djevojčice a koje za dječake, nisam ni shvaćala zašto bi neke boje morale biti za djevojčice a neke za dječake. Bitno mi je bilo samo da mi se ruksak dopada. Samo ću napomenuti da sam prvi dan imala identičan ruksak kao još četiri dječaka. Možete zamisliti kako su „jednostavne“ bile nadolazeće godine mog odgoja.

Dakle, na početku bih željela postaviti pitanje: Kada zapravo počinje utjecaj još uvijek prisutne rodne nejednakosti u životu pojedinca? Je li ista vezana uz odgoj, medije, crkvu ili samog pojedinca?

Živimo u vremenu demokracije. U vremenu kada mnogi tvrde kako je rodna nejednakost stvar prošlosti, te kako danas žene imaju sva prava i slobode. A u isto vrijeme ljudi poput gospodina Janusza Korwina-Mikkea ljudi su na visokim pozicijama i mišljenja su kako bi žene trebale zarađivati manje od muškaraca. Ovaj specifični slučaj završio je suspenzijom od 10 dana. Naravno da ta suspenzija bitno ne mijenja ono što je rečeno. Ne mijenja reakciju milijuna žena koje su s nevjericom slušale govor poljskog poslanika koji se brzo proširio svijetom.

Kako bih mogla nastaviti moram navesti jednu poznatu definiciju. Feminizam je kako navodi Encyclopedia Britannica, “ društveni pokret koji za žene traži jednaka prava i isti status kakav imaju i muškarci, kao i slobodu da same odlučuju o svojoj karijeri i o uređenju svog života”. Slobodno mogu reći kako ovdje govorimo o rodnoj ravnopravnosti. Često se danas pojam „feminizam“ interpretira kao nešto loše, nešto nepotrebno. Neki su mišljenja kako feminizam zapravo zagovara žensku superiornost nad muškarcima. Dominaciju. Jedan kratak period čak sam se bojala naglas reći kako sam feministkinja. Mnoge žene govore kako nisu feministkinje, već samo žele rodnu ravnopravnost. Ali kako nešto zaštititi ako ne daješ tome dovoljno veliku važnost?

Tijekom prošlih stoljeća žena je uvijek bila u sjeni muškarca. Manje vrijedna, manje inteligentna, manje sposobna, slabija. Žene ne mogu voditi samostalan posao, žene ne mogu odgajati samostalno dijete, žene ne mogu biti uspješne ni jake kao muškarci. Ali ono što sam ja uočila u posljednjih nekoliko godina mog života jest da žene mogu. Žene mogu stajati uz bok bilo kojeg muškarca ako one tako žele. O samoj praksi rodne ravnopravnosti danas možemo govoriti s nacionalnog i svjetskog stajališta. Američko istraživanje International Centre for Research on Women provelo je istraživanje nazvano Muškarci i rodna ravnopravnost u 6 zemalja svijeta, jedna od njih bila je i Hrvatska. Istraživanja su pokazala kako je rodna ravnopravnost prisutna samo u teoriji, ali ne i praksi. Kako muškarci još uvijek prihvaćaju određene stavove koji se vežu uz stereotipnu ulogu muškarca. Također, doznajemo kako obrazovaniji i mlađi muškarci više prihvaćaju rodnu ravnopravnost. No zabrinjavajući podaci govore kako je vrlo nizak postotak očeva prisutan pri rođenju svog djeteta i/ili uzimanju dopusta pri rođenju, što naravno smatram da se reflektira i na sam odgoj djeteta. Dijete je tada više privrženo majci, te se za nju očekuje da boravi kod kuće i bavi se djetetom, automatski stvarajući stereotipnu ulogu žene koja ima niske ili nikakve prihode, gotovo nema pravo glasa i u čestim slučajevima žrtva je nasilja, ne samo fizičkog već i onog manje vidljivog, psihičkog. Naravno, da je u razvijenijim zemljama svijeta, gdje je rodna ravnopravnost ipak ranije zauzela mjesto među ljudima, situacija donekle bolja, ne mijenja činjenicu da se žene još uvijek smatraju manje vrijednima od muškaraca.

Ali to se danas treba promijeniti. Danas treba osigurati ženama jednako mjesto pod suncem kao i muškarcima. Dakle, osigurati jednaka primanja bez obzira na spol. Osigurati političku poziciju bilo kojoj kvalificiranoj osobi bez obzira nosi li suknju ili kravatu. Osigurati da se kvalitetnim obrazovanjem i odgojem eliminira diskriminacija žena, te da svaki pojedinac slobodno uživa u svojim pravima i slobodama.

Da zaključim, rodna ravnopravnost je prijeko potrebna. Ona se trebala dogoditi jučer, stoga ne smijemo čekati sutra. Danas moramo biti jednaki. Iako je rodna ravnopravnost cilj  do kojeg nije lako doći, jedna je od najvažnijih garancija mira u svijetu.

Ovo govorim svim djevojčicama koje će me slušati. Ti to možeš. Jednako si bitna. Možeš nositi nogometni dres, političku titulu, haljinu, astronautsko odijelo. Možeš trčati jednako brzo kao Ivan. Možeš skočiti jednako visoko kao Luka. Ti to možeš, jer si jednako bitna! Hvala!

/ Ana Marija Ferenčak, SŠ „Ivan Seljanec“ Križevci, 4.a razred /