Skip to Content

Učiteljica, glumica i pjesnikinja

Predstavljamo Ljiljanu Picig

UČITELJICA, GLUMICA I PJESNIKINJA

Učiteljica Ljiljana Picig

Učiteljica nomad napokon dobila zaposlenje na neodređeno vrijeme

Ljiljana Picig nova je učiteljica u PŠ Bočkovec, ali nije nova u našoj školi jer je u tijekom 7 godina radila kod nas na zamjenama. Ukupno 10 školskih godina radila je na zamjenama u nekoliko škola, pa za sebe voli reći da je bila učiteljica nomad. To se napokon promijenilo jer od ovog tjedna je zaposlenik našeg kolektiva na neodređeno vrijeme.

Razgovarajući s njom doznali smo neke nove pojedinosti o njoj, između ostalog i o njenim glumačkim iskustvima.  Ispod teksta pročitajte i nekoliko pjesama učiteljice Picig.

Čuli smo da glumite na Križevačkom velikom spravišču. Kako je došlo do te glumačke suradnje?
Niz godina, točnije od 2008. članica sam KUD-a Kalnik. Mislim prije 5- 6 godina, jedan član KUD-a nije mogao igrati ulogu glavne maškare, koju je inače glumio, i ja sam odabrana za njegovu zamjenu. Glumila sam glavnu maškaru tri godine, a posljednje dvije godine glumim Katu, ženu kalničkog kaštelana.

Imate li tremu kad glumite?
Gluma nije moj zanat, pa imam tremu prije nastupa. Malo i zbog brojnih poznanika u publici.  No, to je ona pozitivna trema prije nastupa, a kad se prepustim glumačkoj igri, onda to postaje jedno lijepo iskustvo. Moram reći i da je trema malo veća za ulogu Kate, nego glavne maškare. U ulozi maškare bilo je lakše jer sam imala više mogućnosti za vlastitu interpretaciju. U ulozi Kate nemam previše teksta, ali moram pokazati različite emocije od nježnosti prema sinu do grubosti prema snahinoj majci, tako da je uloga zahtjevnija.

Križevačko veliko spravišče režira  Adam Končić, glumac kazališta “Komedija”,  kako je raditi s njim?
Sviđa mi se kako radi s nama. Čvrsto drži sve konce u rukama i daje cijelog sebe kad nas poučava kako se uživjeti u neku ulogu. Ima puno strpljenja s nama amaterima, a dao nam je i prostora da sami osmislimo nešto za svoju ulogu i dosta je naših prijedloga prihvatio. Otkako sudjelujem na Spravišču neke Končićeve redateljske taktike primjenjujem u radu s učenicima kad pripremamo igrokaze za naše priredbe.

Hoćemo li Vas gledati na idućem Spravišču?
Mislim da je to završena priča jer će se vjerojatno mijenjati kompletna glumačka postava. No, ja sam naučila što sam htjela, a i moram reći da više uživam u interpretaciji vlastite poezije. Jedan od takvih nastupa bio je u povodu Valentinova u  križevačkoj sportskoj dvorani. Tada me pozvao maestro Stjepan Fortuna.

Kakve pjesme pišete?
Pišem već godinama, ali za sebe jer me pisanje pjesama opušta. Volim reći da su mi riječi dar od Boga koji me podučava kako živjeti. Teme pjesama ovise o trenutku u kojem pišem. Ponekad je to refleksivna, nekad ljubavna ili  religiozna tematika, ovisi kako se osjećam.

Čuli smo da imate još jedan hobi?
U slobodno vrijeme volim i vesti. Vezem naš tradiconalni vez na platnu, a odnedavno to umijeće prenosim i na učenike PŠ Bočkovec. Naime, osnovali smo sekciju školske zadruge. Sekcija se zove “Čuvari tradicije” i sad trenutno vezemo božićne motive za čestitke. /Iva Šantić, 6.c; foto: I.Š. i preuzeto s interneta/

PRIJATELJI  ROSE

Zaiskri jutarnja rosa

k’o prosipano biserje

iz dalekog nekog sna,

svijetlim svojim kistom

slažuć jasnu sliku

za koju malo tko zna.

 

Tek možda putnici

s mirisnom korom kruha

u torbi od lana

što svojim glasom

nježno bude cvijeće

i lišće usnulih grana.

 

Oni što pjesmom

traže jedan drugog

na putevima prašnim, mekim,

tek da dlanove stisnu

do ponovnog susreta

na stazama drugim nekim.

 

Oni

vide sliku

plavetnog beskrajnog neba

u iskri kapljice rose –

umivaju u njoj lice

i osmjeha blaga

nastavljaju put

kud nose ih

noge

bose…

 

SRCE

je veliki šareni cvijet

koji neprestano raste

otvara nove latice

 

i miriše, miriše, miriše…

 

 

NA STIENE CVIET

F škarpe,

na oštre stiene

več jake pone ljiet

cvete jen malji,

dromni zvončasti,

ljiepi, dišeči cviet.

 

Za koga cvete

vu tem kamienu,

šte ga tu f stienu posadil?

Stra me da ga nej

veter severni

jempot s korenjem

vun zvadil.

 

Komu dišiš,

mili moj cvetek,

ej ti šte daje lad?

Za koga si stvorjen

tak ljiepi, dišeči,

ej te šte ima rad?

 

Ooo..kak si zadišal

i zrasel najempot

kak da je cielji

tvoj sviet!

 

– Sad mi je jasne,

dobri moj Bože,

za koga cvete

na stiene cviet.