Skip to Content

Baričević: Svaka bi škola trebala imati školski list

Urednica „Klinčeka“

BARIČEVIĆ: SVAKA BI ŠKOLA TREBALA IMATI ŠKOLSKI LIST 

Učiteljica Emina Baričević

 

Tri broja Klinčeka, iz njegove tiskane faze (od 2003. do 2005.), uređivala je učiteljica Emina Baričević. Ispričala nam je kakva su njezina iskustva iz tog razdoblja.  Spomenula je i da je dobri duh svih Klinčeka bila učiteljica Đurđica Trakoštanec.

Od kojeg broja ste preuzeli uređivanje Klinčeka i što Vas je motiviralo da to radite?
Prije nego sam postala urednica Klinčeka, surađivala sam u izradi lista. Urednica je tada bila bivša pedagoginja Dragica Vidaković Jurčević. Imali smo novinarsku grupu u PŠ Gregurovec, gdje su mali novinari vrijedno radili i istraživali u svom okruženju. Nakon toga je bivša urednica vođenje lista prepustila meni.

Tko su Vam bili suradnici među učiteljima?
Stalni suradnik i dobri duh u svim brojevima lista (ali i u školi) bila je Đurđica Trakoštanec. Glavni suradnik i najveća podrška i dalje je bila pedagoginja Dragica. Od ostalih, to su bili učitelji koji su se željeli time baviti.

Koliko ste brojeva uredili i zašto je Klinček 2005. prestao izlaziti?
Uređivala sam 3 broja Klinčeka. Dva tiskana i jedan fotokopirani. Klinček je prestao izlaziti najviše zbog financijskih razloga. Drugi razlog bio je promjena propozicija na smotri LiDraNo  koje, od te godine, nisu više dozvoljavale da na smotri sudjeluje list koji je izašao u prošloj školskoj godini. Tako da nakon jednogodišnjeg mukotrpnog rada nismo uopće mogli ni doći na smotru.

S kakvim ste se problemima suočavali prilikom uređivanja lista?
Moj najveći problem bio je što radim u područnoj školi, a uredništvo je bilo u matičnoj školi u Svetom Petru Orehovcu. Sve teže mi je bilo nakon nastave odlaziti na sat-dva raditi s novinarskom grupom, u moje slobodno vrijeme. Nakon tri godine takvog rada, jednostavno sam odustala.

Kakve teme su učenici tada najviše predlagali i je li bilo nekih tema za koje ste učenicima rekli da nisu primjerene za uvrštavanje u školski list?
Učenicima su uvijek bile najzanimljivije teme iz njihovog života u školi – simpatije, tko je najljepši, tko se čime bavi i sl. Moja uređivačka politika bila je ta da u učenikovom okruženju ima dovoljno zanimljivih događaja i osoba, samo ih treba pronaći. Cilj mi je bio popularizirati neke, naoko nezanimljive događaje, zanimanja i sl.

Koji je bio razlog da je 2004. list izišao samo na par stranica u fotokopiranom izdanju?
Razlog je bio isključivo financijski. Znali smo da nećemo moći tiskati Klinček, a bilo mi je žao da se ipak nekako ne objavi ono što su učenici tijekom godine radili.

Sjećate li se nekih od tema o kojima se pisalo u brojevima koje ste uređivali i zašto su vam ostale u sjećanju?
Sjećam se svih tema o kojima smo pisali. Bilo mi je drago vidjeti kako djeca istražuju i pronalaze zanimljivosti i uživaju u događajima, stvarima ili običajima, koji ih inače ne bi zanimali. S reportažom „Pozdrav iz Sudana“ smo bili na državnoj smotri LiDraNo u Novom Vinodolskom. Sa mnom su bili učenici 4.r. PŠ Gregurovec Jelica Pavliček i Željko Blagaj. Bila je to reportaža novinarske grupe iz Gregurovca koja je govorila o obitelji Shulgami iz Gregurovca, čiji je otac Sudanac. Jelica i Željko bili su najmlađi novinari na smotri, obično su to učenici viših razreda. Dobili su posebnu pohvalu od Željke Horvat-Vukelje, predsjednice državnog povjerenstva za novinarske radove. Zanimljivo je bilo da su na temelju jednostavnih dječnih pitanja dobili izvrsnu reportažu, jer su imali odlične sugovornike.

Je li bilo nekih anegdota vezanih uz uređivanje lista ili uz posjet nekoj od osoba o kojoj se pisalo?
U sjećanju mi je najviše ostao posjet najstarijem stanovniku Ravenske Kapele. On je tada ima 98 godina. Na početku je odbio fotografiranje i snimanje da ne zloupotrijebimo njegov lik i djelo. Ipak, novinari su potajno snimili razgovor s njim i fografirali ga na izlasku iz dvorišta. To im je bilo vrlo zabavno i uzbudljivo.

Trebaju li školama školski listovi?
Školski listovi prikazuju život i rad u školi. Djeca stječu naviku čitanja i praćenja novina, jer su u školskim listovima teme koje ih zanimaju, a mali novinari stječu naviku kritičkog promišljanja i objektivnog sagledavanja stvari. Svaka škola bi trebala imati školski list. /Emanuela Koretić, 7.a; foto: iz arhive učiteljice Baričević/